U posljednjih desetak godina fizičari su ustvrdili da se svemir ne sastoji samo od četiriju dimenzija s kojima nas je upoznao Einstein, nego od desetodimenzionalnog hiperprostora, prostora u kojemu se objedinjuju sve četiri prirodne sile, odnosno jedinog prostora u kojemu je moguće valjano objasniti i primijeniti zakone moderne fizike. Michio Kaku, jedan od rodonačelnika teorije polja struna, tumači nam da temeljne sastavnice svemira nisu kvarkovi, protoni, ili elektroni nego mnogo manje čestice, zvane “strune” ili “superstrune” koje u prostorvremenu titraju poput onih violinskih i čije se vibracije u različitim rezonancijama potom očituju u elementarnim česticama. Kroz priče iz umjetnosti, povijesti i književnosti pokazuje nam kako su i pisci i znanstvenici bili opčinjeni fenomenom višedimenzionalnosti već više od stotinu godina, a osobito su lijepa i poticajna njegova zaključna razmišljanja o razdjelnici (i dodirnim točkama) između religije i znanosti.

Knjiga “Hiperprostor - Znanstvena odiseja kroz usporedne svemire, vremenska izobličenja i desetu dimenziju” izašla je u izdanju Algoritma, na čijim se stranicama može skinuti i pročitati jedno besplatno poglavlje.

Još od istog autora:

The Physics of Interstellar Travel: To one day, reach the stars - članak o mogućnostima (i nemogućnostima) međuzvjezdanog putovanja.