Na srpskom sajtu Art-Anima, koji je posvećen fantastičnoj književnosti te namijenjen piscima sa srpskog, hrvatskog i srodnih govornih područja, osvanule su priče trojice ponajboljih domaćih autora: Darka Macana, Alksandra Žiljaka i Dalibora Perkovića.

Darko Macan: ADAM I EVA

“Adam je bio nemiran.
Kao šesnaestodimenzionalna matematička funkcija s kliznim varijablama i plutajućim derivacijama, Adamovo se bivanje uglavnom svodilo na bavljenje samim sobom. Nedavno (iako, budući da se sve ovo zbivalo prije postanka vremena, ‘nedavno’ je pojam bez previše smisla) je Adam izračunao da je već riješio preko četrdeset posto samoga sebe pa se zabrinuo. Četrdeset posto je, u većini Adamovih dimenzija, značilo skoro pa polovicu, a ono što je riješeno na pola kao da je riješeno i cijelo. A jednom kad se riješi cijeli, čime će se Adam baviti?”

Aleksandar Žiljak: TROGLOBIONT

“Njegov je svijet tama. Jedino stalno u njegovu životu, neprobojna, vječna, što obavija sve, od rođenja u plitkom rukavcu do smrti u studenoj bujici. Njegov je svijet voda. Hladna i bistra, što ponire s daleke površine kroz škrape i jame, da bi istovremeno i gradila i razgrađivala. Donositeljica života i grobarica, što poslije smrti odnosi i zadnji trag postojanja. Njegov je svijet stijena, krečnjak. Dno, svodovi, zidovi, čipkaste zavjese stalaktita, stalagmiti i stubovi, galerije. Kaskade malenih bazena i goleme katedrale što se nadvijaju nad prostranim jezerima. A u daljini, kapanje vode, kap, kap, kap, zvonko, u istom, tisućljećima nepromijenjenom, sporom ritmu.”

Dalibor Perković: UTJECAJ MODERNE TEHNOLOGIJE NA ZBACIVANJE SEKSUALNOG JARMA

“U prvi mah, kad su im isporučili kućni temporalni translator, Ivanu i Mateja su počele obuzimati sumnje koliko im je takav uređaj ustvari potreban. Istina, raspravljali su o tome puna dva mjeseca, pretresali njegovu plaću, njenu plaću, njihovu plaću, dodatke, oduzetke, otplatne rate, troškove za hranu, džeparce, ušteđevinu, i na kraju su ipak zaključili da si tako nešto mogu priuštiti.”

Dalibor Perković: CIJENA REPUTACIJE

“Glavni gradski trg bio je sivosmeđe boje, kao i ostatak naseobine i planeta. Nasuprot mjestu na kojemu sam stajao nalazilo se nešto što dugo nisam vidio - obični kafić s terasom, plastičnim stolicama i biljkama koje su možda bile i umjetne, ali trud uložen u sve to govorio je da vlasnik svoj posao shvaća ozbiljno i dugoročno. Lijevo od kafića nalazilo se nekoliko dućana i dvije komunikacijske kabine, dok su se s druge strane trga ponosno uzdizale administrativne građevine, vijećnica, uprava, odsjek za planiranje i rudarska centrala.”