Ima li u svemiru dijamanata?

Net.hr – Lov na dijamante na Uranu ili Neptunu bio bi uzaludan posao jer u unutrašnjosti ovih dvaju planeta nema dovoljno ugljika za nastanak dijamanta. Neki su znanstvenici teoretizirali da bi visoki tlak unutar Urana i Neptuna mogao stlačiti ugljik u dijamante. No, u novoj studiji se tvrdi da kad bi dijamanti i mogli nastati po tom principu, proces bi trajao duže nego je svemir star, pa ih (za sada) niti ne treba očekivati.

Luca Ghiringhelli sa Sveučilišta u Amsterdamu vodio je tim koji je proveo računalnu simulaciju tlaka, temperature i količine ugljika u unutrašnjosti planeta kao što su Uran i Neptun. Otkrili su da je brzina kristalizacije ugljika u dijamant izuzetno spora zato jer Uran i Neptun sadrže samo 1 do 2% ugljika. “Malo je vjerojatno da bi u unutrašnjosti Urana i Neptuna mogli nastati dijamanti”, rekao je New Scientistu koautor studije Daan Frenkel iz Instituta FOM za atomsku i molekularnu fiziku iz Amsterdama. “Koliko možemo zaključiti iz ovih rezultata, nešto takvo jednostavno nije moguće.”

No, rezultati studije ukazuju da bi dijamant mogao nastati u planetima s više ugljika, što su sugerirale i prijašnje studije. “Za nastanak dijamanta planeti bi trebali imati više od 15% ugljika”, rekao je Frenkel. “Za raspravu je pitanje mogu li planeti s tolikom količinom ugljika postojati oko drugih zvijezda. To nije nešto oko čega postoji veliki stupanj slaganja.” Autori studije kažu da bi dijamanata trebalo biti unutar bijelih patuljaka, koji su čvrste jezgre preostale nakon što su zvijezde nalik Suncu potrošile svoje gorivo i odbacile vanjske slojeve. Neki od bijelih patuljaka mogli bi imati i do 50% ugljika, što je i više nego dovoljno za nastanak dijamanta. Kad je bijeli patuljak mlad i vruć, ugljik bi mogao postojati u tekućem obliku. “Gotovo da biste mogli reći da su nalik tekućim dijamantima”, rekao je Frenkel.

Kako se patuljak hladi, tekući se ugljik kristalizira u dijamant. “Ja vjerujem da se to događa – kad se dogodi – u ogromnim razmjerima i relativno brzo”, rekao je. Promatranja pulsiranja bijelog patuljka BPM 37093 otkrivaju da su svojoj jezgri ima kristal veličine Mjeseca, iako bi u ovom slučaju ta jezgra mogla biti od krutog kisika, a ne dijamanta. Naravno, čak i ako postoje bijeli patuljci s dijamantnim jezgrama, ogromne udaljenosti između Zemlje i drugih zvjezdanih sustava onemogućavaju ikakvo razmišljanje o rudnicima dijamanata. No, i samo vađenje dijamanata bilo bi nezamislivo teško zbog toga jer na zvjezdanim leševima velike gustoće vladaju nezamislive gravitacijske sile. “Ne bih slao raketu na takve zvijezde”, kaže Frenkel. “Osim činjenice da je bilo što teško izvući iz bijelog patuljka, posebno bi bilo teško doprijeti do dijamanta u njegovoj jezgri.”

Ire

Irena Rašeta je vlasnica i glavna urednica NOSF-a, stalna suradnica u magazinu Plan B, glavna urednica na portalu Online.hr i autorica zbirke priča Cabrón. Aktivna je članica zagrebačkog društva ljubitelja znanstvene fantastike SFera te organizatorica SFeraKonskog programa.

Web/Blog - Twitter - Facebook - Svi postovi