U Veneciji prikazan BLADE RUNNER: THE FINAL CUT

Net.hr – Na posebnoj ponoćnoj projekciji 64. Mostre prikazan je kultni film Ridleyja Scotta, remek-djelo znanstvene fantastike Istrebljivač u konačnoj (sedam godina pripremanoj) trećoj, ponešto izmijenjenoj i restauriranoj verziji nazvanoj Blade Runner: The Final Cut.

Vidjeti besprijekorno dotjeranu verziju u najvećoj Mostrinoj dvorani (Sala Grande) s hipnotizirajućom Vangelisovom glazbom (u 5.1 remasteriranom Dolby Digital izdanju) bio je doista veliki filmofilsko-audiofilski užitak, kao i prisustvovati pres-konferenciji na kojoj su osim redatelja bili i kćerka pisca Phillipa K. Dicka te glumci Daryl Hannah, Edward James Olmos i Rutger Hauer.

Redatelj je lukavo eskivirao moje pitanje o razlikama u odnosu na prethodnu verziju, iskoristivši ga za staru priču o redateljskoj verziji i objašnjenje dokaza da je glavni lik Deckard doista replikant (flashback s jednorogom, na koji se referira origami figurica u posljednjoj sceni pred liftom).

“Ovo je film noir, i kraj s odlaskom u svijetlu budućnost mu nikako ne pristaje, a postavlja se i pitanje zašto bi ljudi uopće živjeli u derutnom Los Angelesu uz onakvu prirodu”, naglasio je Scott.

Slavni je redatelj naveo da je svojedobno zaboravio na film, dok nije jednog dana uključio MTV i prepoznao vizualni utjecaj svog ostvarenja, što ga je potaklo na rad na redateljskoj verziji. Prisjetio se i prisilnog dosnimavanja sretnog kraja (za koji mu je Kubrick posudio neiskorištene snimke planina iz Shininga) te podijeljenih kritika filma, koji je tek u devedesetima postao kultno ostvarenje.

Za znatiželjne filmofile recimo da je u odnosu na redateljsku verziju ubačeno (tj. produženo) nekoliko scena (navodim ih temeljem poznavanja filma, bez službenih podataka): predzadnja scena, s golubom, dobila je noćnu pozadinu, ubačen je spektakularan panoramski pogled na grad s Deckardovog balkona (dosad poznat samo iz neiskorištenih skica), produljena je scena s brojnim biciklima na ulici, dodane plesačice ispred bara sa zmijama, dodan (Deckardov) pogled na velebnu Tyrellovu palaču pri prvom dolasku, a i neke scene okršaja i ubojstava postale su krvavije.

Premda prezirem revidiranje vlastitih, a osobito tuđih filmova (Lucasovo mijenjanje Kershnerove Imperije i Marquandova Povratka Jedija), mislim da se Scottu zbog prisilne producentske izmjene izvornika treba oprostiti i treća verzija. Jer, riječ je o majstorskom djelu koje je značajno utjecalo na cijeli niz filmova tog žanra, ali do danas ostalo nenadmašeno.

Piše: Zlatko Vidačković (predsjednik Hrvatskog društva filmskih kritičara i član ovogodišnjeg Međunarodnog žirija kritike filmskog festivala u Veneciji).

Ire

Irena Rašeta je vlasnica i glavna urednica NOSF-a, stalna suradnica u magazinu Plan B, glavna urednica na portalu Online.hr i autorica zbirke priča Cabrón. Aktivna je članica zagrebačkog društva ljubitelja znanstvene fantastike SFera te organizatorica SFeraKonskog programa.

More Posts - Website - Twitter - Facebook