Klik - Dvoje znanstvenika sa Sveučilišta u Cincinnatiju napravili su program ili bot, kako ga oni zovu, koji razumije ljudski humor (istini za volju, zasad kuži samo jednostavnije igre riječi). Takvi botovi bi jednoga dana trebali biti ugrađeni u robote koji će se moći smijati ljudskim štosevima, tj. bit će prijateljskiji i normalniji dok rade neke svoje poslove i motaju se oko ljudi.

Sve je krenulo kad su Julia Taylor i Lawrence Mazlack “naučili” jedno računalo gomili fraza, u nadi da će ono prepoznati kombinaciju riječi koja ne valja. Kad bi takva obrazovana mašina kasnije čitala neki tekst i naletjela na riječ koja naizgled strši i kvari značenje priče, potražila bi u svom rječniku drugu koja slično zvuči. Ako bi sada cijeli tekst djelovao suvislije, komp bi dotični komad teksta proglasio za igru riječi, tj. zafrkanciju.

Da bi ipak malo primirla ekstazu koju je njen digitalni šaljivko izazvao, Julia napominje kako još uvijek postoje fora ili dvije koje su prekomplicirane za botovu pamet. Osim toga, u program još nije (ali će biti) ugrađeno ljudsko iskustvo koje određuje duhovitost ove ili one šale. Tako se u budućnosti neće dogoditi da računalo priča vic o saobraćajki nekom tipu koji je prije pola godine ostao invalid u sudaru.

Inače, nisu Julia i Lawrence jedini koji pokušavaju nasmijati računala i (buduće) robote. Rada Mihalcea i suradnici sa Sveučilišta North Texas napravili su malo drugačijeg humorističnog bota - on broji izraze koje ljudi obično trpaju u svoje šale i prema količini takvih izraza u nekoj priči određuje je li to saborska rasprava ili Crna guja. S obzirom na to da u ljudskim vicevima ima hrpetina “ne mogu”, “nisu”, “pijani” i “jadni”, Mihalcea zaključuje da se ljudi vole smijati nevoljama, tj. da smo prave ptice-rugalice.

Ali neka, neka – kad nam se androidi počnu smijati, vidjet ćemo mi svoga Bota.

Više: NewScientist.com