Nanoboti uče od spermića

MSNBC- Jedan od velikih problema nanotehnologije bi uskoro mogao biti riješen. Problem napajanja, koji skeptici naglašavaju kao jednu od glavnih prepreka korištenju nanouređaja, mogao bi biti riješen upotrebom biokemijskih mehanizama koji se nalaze u repovima spermatozoida sisavaca.

Repić je u stvari mali pogonski stroj, koji se sastoji od bjelančevina koje savijanjem i zavijanjem pokreću spermatozoid. Pogonsko gorivo koje bjelančevine troše za kretanje su visoko energetske molekule Adenozin trifosfata (ATP), koje se dobijaju razgradnjom šećera. Enzimi koji razgrađuju šećere se također nalaze u repiću, pričvršćeni za krutu tvar koja repiću daje čvrstoću. Na taj način se cijeli mehanizam pokreće i napaja šećerima koji se nalaze oko njega.

Obično se enzimi lijepe za meke površine, no u ovom se slučaju enzimi koji razgrađuju šećere lijepe na krutu podlogu. Istraživači sa Cornell University Collegea to su iskoristili da bi zalijepili enzime na mikročip. Iako su dosad povezana samo 3 od 10 enzima koji čine strukturu, izgleda da nema prepreka da se poveže cijeli mehanizam.

Konačni cilj je još daleko. Istraživanja su trenutno usmjerena u izgradnju “motora”, a sam problem isporuke dobivene energije još treba riješiti. No, kad se mehanizam dobijanja i predavanja energije konstruira, nanoboti koji jurcaju ljudskim organizmom koristeći glukozu iz krvi kao gorivo mogli bi postati stvarnost.

Više o nanotehnologiji potražite na :

• Physorg.com – informacije o nanotehnologiji i drugim granama znanosti
• Nanotechnology Now – osnove nanotehnologije, informacije i vijesti
• Discovery News

Xaotix

Mirko Karas je zamjenik glavne urednice NOSF-a, pisac u pokušaju, obožavatelj svih sportova na vodi u bilo kojem agregatnom stanju i potpredsjednik društva SFera. Ne piše blog, ne voli Twitter, a Facebook još manje.

Web/Blog - Svi postovi