Od dvadesetih godina prošloga stoljeća naovamo postoji niz pisaca koje će jedni književni teoretičari mirne duše svrstati u žanr znanstvene fantastike, dok će se drugi nogama i rukama boriti da se takva kategorizacija izbjegne. U nekim će se slučajevima “premještanje” u žanrovsku ladicu dogoditi mirnim i staloženim putem, dok će u drugima čak i sami pisci dići omanju pobunu zbog toga.

Riječ je, recimo, o piscima poput Aldousa Huxleyja, Georgea Orwella i Anthonyja Burgessa, čija djela “Vrli novi svijet”, “Tisuću devetsto osamdeset i četvrta” i “Paklena naranča”, SF fanovi, ali i šira publika, prihvaćaju kao klasike – ne samo znanstveno-fantastične već i svjetske književnosti. Ili, primjerice, imena poput Kurta Vonneguta, Margaret Atwood, Doris Lessing i Michela Houellebecqa, čije će koketiranje sa znanstveno-fantastičnim žanrom katkada izazivati kontroverze.

Ostatak članka Zapišana ladica žanra, koji je izašao u 4. broju Plana B, pročitajte ovdje.