Koliko smo daleko od Zvjezdanih staza?

Film ST XI je svojim uspjehom na blagajnama udahnuo život posrnuloj franšizi, ali je izazvao i dosta rasprava o svom odnosu prema kanonu i duhu Zvjezdanih staza. U cijeloj galami oko samog filma mnogi su zaboravili da su Zvjezdane staze od početka bile značajne po tome što su se trudile pridržavati znanstveno utemeljenih teorija i činjenica, a i same su inspirirale mnoge nove tehnologije …

Koliko god se znanstvena utemeljenost iz raznih raloga gubila u kasnijim serijama, ona je razlog što umjesto laserskih pištolja imamo fazore. Kako se sa znanošću nosi najnoviji film možete vidjeti na blogu Bad Astronomy …

S druge strane, mnoge spravice koje su u trenutku pojavljivanja u originalnoj seriji bile čista fantastika, danas su svakodnevna pojava. Najrašireniji su mobilni telefoni, od kojih neki modeli dizajnom čak i podsjećaju na komunikatore, a slušalica koju u uhu nosi Uhura neodoljivo podsjeća na Bluetooth slušalice.

Trikoder je postao stvarnost u obliku NUGGET-a (Neutron/Gamma ray Geologic Tomography), koji omogućava promatranja unutarnje strukture predmeta, i mnogih drugih analizatora i detektora različitih tvari koji su širokoj upotrebi u industriji i hitnim službama. McCoy nikad nije davao injekcije, nego hiposprejeve, a pokretna vrata koja se sama otvaraju i zatvaraju se danas nalaze na ulazima svih većih dućana. Deset najboljih uređaja iz Zvjezdanih staza koji postoje već danas je navedeno na stranici SPACE.com.

Tehnologije koje su zasad još uvijek u dalekoj budućnosti su teleportacija, replikatori i warp pogon. Replikatori su zasad još samo teorija, ali se teleportacija dosta istražuje. U laboratorijama je uspješno izveden pokus s teleportacijom, i iako nije bilo riječi o prijenosu tvari, nego samo o prijenosu infromacije svojstvene česticama, znanstvenici se slažu da je to veliki korak.

Warp, koji bi trebao omogućiti putovanje nadsvjetlosnim brzinama, u današnjim je modelima fizike praktično nemoguć. Uprkos tome, ovim izazovom se pozabavila čak i NASA, a na danu temu su izdani i ozbiljni znanstveni radovi (cijeli tekst možete naći i ovdje, zajedno sa još nekim radovima vezanim uz warp).  Teorijski, savijanjem vremena i prostora   savinuli bi se i zakoni fizike, no čak i da cijela  stvar uspije bile bi potrebne ogromne količine energije. Prema proračunima, samo za aktiviranje warp pogona bi bilo potrebno u energiju pretvoriti masu jednaku masi planete Jupitera. Kako doći do takvih količina energije, još uvijek je samo znanstvena fantastika.

S mnogih strana se čuje i mišljenje da ljudi nemaju šanse doseći viši tehnološki nivo jer će prije toga istrijebiti sami sebe. No, postoje i optimisti. Utopija kakvom su Zemlju prikazale Zvjezdane staze bi po nekim sociolozima mogla biti moguća.  S druge strane, borba za očuvanje Zemlje od samog čovjeka traje već neko vrijeme i izgleda da sve više ljudi postaje svjesno kako smo prepušteni sami sebi na vrlo maloj planeti.

Tko zna, možda ipak imamo šansu dosegnuti zvijezde.

Xaotix

Mirko Karas je zamjenik glavne urednice NOSF-a, pisac u pokušaju, obožavatelj svih sportova na vodi u bilo kojem agregatnom stanju i potpredsjednik društva SFera. Ne piše blog, ne voli Twitter, a Facebook još manje.

Web/Blog - Svi postovi