NOSF bira: 10 najvažnijih knjiga desetljeća

Prošlog smo vam tjedna prenijeli koje su SF knjige upale na Timesovu i Telegraphovu listu knjiga koje su obilježile proteklo desetljeće, a od ovog vam tjedna donosimo top 10 desetljeća iz različitih esefičnih područja, koje će sastavljati NOSF-ovi autori. Za početak, Milena Benini bira knjige koje su joj bile važne prošlih deset godina, a koje nabraja kronološkim redom …

1. China Miéville: Stanica Perdido (2000.)
   Čovjek koji je spektakularno otvorio desetljeće u spekulativnoj fikciji. Neki ga vole, neki ga mrze, ali jedno mu se mora priznati: China Miéville promijenio je lica steampunku, fantasyju, a bogami i znanstvenoj fantastici.  Ne na ljepše, sigurno, ali isto tako sigurno na zanimljivije.
2. Jacqueline Carey: Kushiel’s Dart (2001.)
   Možda je Naomi Novik učinila više za odmak fantasyja od kvazitolkinovskog srednjovjekovlja, ali Carey je to učinila s više stila.
3. Neil Gaiman: Američki bogovi (2002.)
   Američki bogovi možda nisu najbolje što je Gaiman ikad napisao, ali su sigurno tamo gore među najboljim. Plus što su iskazali vrhunac metareferentnosti kao prva knjiga koja je prodavana s garancijom (slavni “as good as Stephen King or your money back!”) i javno izrekli ono što smo svi odavno znali: stari mitovi su zastarjeli, ali smo si zato stvorili gomiletine novih.
4. William Gibson: Pattern Recognition (2003.)
   Još jedna knjiga koja nije doslovni SF, ali svoj svijet izgrađuje kao takav, te postavlja temelje za ono što će Gibson nadograditi u sljedećem “nastavku”, Spook Country. Osim što je pokazao snagu prizemnog SF-a, ovaj roman vratio je jednog vrhunskog stilista natrag na scenu.
5. Neal Stephenson: Baroque Cycle (2004.)
   Roman (znam, znam, tehnički ima tri knjige, ali sve je to jedan roman) koji nije u sebi imao ni čarolija (osim jednog besmrtnog lika) ni znanstvene ekstrapolacije kao takve, ali je ipak svima koji su ga pročitali ostavio neumoljiv dojam da su čitali SF i to, pošteno govoreći, hard SF.
6. Charles Stross: Accelerando (2005.)
   Knjiga koja je možda i najbolje obuhvatila Zeitgeist, bar što se mene tiče. Sve brži tempo napretka i uspješno povezivanje prizemnog SF-a (kao, mislim, važnog novog trenda) s najluđim varijantama posthumanizma. Nije za svačiji ukus, ali ako se traži inovator desetljeća, Stross je nedvojbeno među najjačim kandidatima.
7. Vernor Vinge: Rainbows End (2006.)
   Još jedna knjiga koja je uspješno povezala sadašnjost i budućnost. Iako sam bila pomalo razočarana njenim razrješenjem, definitivno je bila među onima kojih sam se sjetila, a to je već samo po sebi, čini mi se, dovoljno da dospije na listu.
8. Ian McDonald: Brasyl (2007.)
   Djelo koje skakuće na sve strane, povezujući prošlost, neku vrstu sadašnjosti i budućnost, a ni jedna nije privlačna. Izrazito pamtljivo, izrazito svježe i izrazito zanimljivo.
9. Ken MacLeod: The Execution Channel (2008.)
   Bilo je teško izabrati samo jednog MacLeoda i moram priznati da sam se dugo kolebala između Execution Channela i Night Sessions. EC je prevagnuo jer mi se čini jačim upravo u onome što MacLeod radi najbolje: povezivanje vrlo, vrlo prizemne situacije s vrlo, vrlo neprizemnima. Uz obilje politike i zabave.
10. Cory Doctorow: Little Brother (2009.)
    Stvari s kraja su, kad se radi liste, uvijek u nepovoljnijem položaju u odnosu na stvari s početka, naprosto zato što je teže procijeniti njihovu vremensku snagu. No mislim da će Little Brother, politički pamflet zamotan u pitku YA priču, preživjeti i u sljedećim desetljećima možda dospijeti i do one vrste statusa koju su nekad imale stvari poput 1984. Vrijeme će pokazati.

Milerama

Milena Benini (Milerama) je SF spisateljica, prevoditeljica i urednica. Dobitnica je nagrada SFERA za roman Kaos i novelu McGuffin Link. Autorica je zbirke pripovjedaka Jednorog i djevica. Twitter | Facebook | Blog

Web/Blog - Svi postovi