Autor: Milerama | Kategorije: Filmovi, Top liste | 0 komentara
Filmovi koji su obilježili proteklo desetljeće
Da, još uvijek znamo da nam fali godinu dana do “pravog” kraja prvog desetljeća drugog milenija. Ali kad smo već pogledali koje je spekulativne knjige srednja struja u liku Timesa i Telegrapha odabrala kao najvažnije u prošlih deset godina, bilo bi sitničavo da isto to ne učinimo i s filmovima. Usput vas podsjećamo na našu veliku blagdansku nagradnu igru Top 10 desetljeća …
Panov Labirint
(Guillermo Del Toro, 2006.) Na 74. mjestu Timesove i 38. mjestu Telegraphove liste, Del Torova kombinacija španjolskog građanskog rata i fantasyja s djecom očito je ostavila traga.
Mjesto na listi desetljeća sasvim je sigurno zasluženo. Bez obzira promatramo li film kao metaforu ili kao hororični fantasy na tragu onih izvornih oblika bajki, stvar funkcionira besprijekorno.
Avanture male Chihiro
(Hayao Miyazaki, 2001.) Još jedan film koji je širokim i naizgled jednostavnim potezom oborio kritičare i publiku. Miyazakijeva priča o magičnom gradu plasirala se na 61. mjesto Timesove i 64. mjesto Telegraphove liste.
A mogla je biti i više, bar što se nas tiče. Kao što je obično slučaj s Miyazakijem starijim (a bar donekle i mlađim), ova avantura nudi mnogo više od sjajnih crteža i savršene animacije, tako da se opis koji je ponudio Times (kao Čarobnjak iz Oza, samo bez sentimentalnosti) doima gotovo uvredljivo plitkim. Ali s obzirom da se radi o čudnom, filozofski nimalo transparentnom djelu, prihvatit ćemo i to kao pohvalu.
Shaun of the Dead
(Edgar Wright, 2004.) Na 58. mjestu Timesove i 23. mjestu Telegraphove liste, Shaun of the Dead, jedan od najšašavijih zombi filmova iz desetljeća koje je zombije vratilo u žižu zanimanja javnosti.
Istina je, još od Romera nismo vidjeli pravi i pošteni zombi film (možda zato što je malo teško reći nešto duboko kad samo idete uokolo i mumljate za mozgom), ali Shaun i njegovo društvo su bar bili šarmantni, iako na jedan pomalo teturav, raspadnut način.
Vitez tame
(Christopher Nolan, 2008.) Na 43. mjestu i Timesove i Telegraphove liste, film koji oba popisa spominju – a po čemu drugom – kao labuđi pjev Heatha Ledgera.
Unf. Iskreno govoreći, neki od nas najradije ne bi ni spominjali ni jedan superherojski film u kontekstu spekulativne fikcije, ali nema nekog pametnog argumenta da se to izbjegne. Bilo bi vjerojatno sitničavo još spomenuti i da bi ova verzija Batmana, s više testosterona zamotanog u crnu gumu nego pameti, vjerojatno znatno brže završila u ropotarnici povijesti da nije bilo Heatha Ledgera u ulozi šarenog labuda. Ali kao takvo, Batmanovo jezero nedvojbeno jest dovoljno dugo skakutalo po svijesti javnosti da ga se spomene.
Donnie Darko
(Richard Kelly, 2001.) Na 20. mjestu Timesove i 58. mjestu Telegraphove liste, kvazi-psihološki triler s vremenskom petljom očito se dojmio kritičara.
A dojmio se, na svoj način, i esefičara, ako ništa drugo onda zato što je smjestio putovanje kroz vrijeme u period piece iz osamdesetih, pokazujući tako da ni budućnost, doista, više nije tamo gdje je nekad bila.
Let the Right One In
(Tomas Alfredson, 2008.) Impresivno se oduprijevši potrebi da makar i štapom dugačkim dva metra dotaknu najprofitabilniji vampirski film desetljeća, i Times i Telegraph odlučili su se, umjesto toga, za doista najbolji, i tako se švedski vampirac s djecom probio do 18. mjesta Timesove, iako tek 86. mjesta Telegraphove liste.
Doista, vjerujte nam na riječ: ako od svih filmova s vampirima nastalih u prošlih deset godina mislite pogledati samo jedan, odaberite ovaj. Od neočekivanih protagonista do originalnog razvoja priče, ništa vas neće razočarati.
Djeca čovječanstva
(Alfonso Cuarón, 2006.) Jedan od mlade garde hispanofonih redatelja koja masovno rastura, Alfonso Cuarón rasturio je kritičare svojom distopijskom vizijom i parkirao se na 41. mjestu Timesove te 77. mjestu Telegraphove liste.
Ovog puta, mislim da bi se esefični tabor prije priklonio Telegraphovom smještaju. Vidjeli smo već i pametnije i uvjerljivije složenih postapokalipsi. Ali, što se može, već odavno znamo da srednja struja uvijek pada na depresiju.
Vječni sjaj nepobjedivog uma
(Michel Gondry, 2004.) Još jedan film koji je oduševio srednju struju, te se tako uspio smjestiti na izrazito visoko 16. mjesto i na Timesovoj i na Telegraphovoj listi.
Žanrovski gledano, film stalno tetura oko slabašnog. Nežanrovski, radi se o samo još jednom izrazu fenomena “šašave djevojke” koja u filmu postoji samo kako bi zakopčani junak imao u koga biti zaljubljen. Koliko god se Jim Carrey i Kate Winslet trudili učiniti nešto s tim materijalom, ovo je zapravo samo prešarena, sentimentalna razglednica.
Gospodar prstenova: Povratak kralja
(Peter Jackson, 2003.) Za razliku od prošlog filma, posljednji nastavak JRR-trilogije plasirao se s najvećim razmakom: zaslužio je 50. mjesto za Times, a čak 5. za Telegraph.
I ne možemo se ne prikloniti Telegraphovoj ocjeni kako se radilo o “one franchise to rule them all”. Da, bilo je spektakularno i okupilo je na jednom mjestu više dobrih glumaca nego što smo vidjeli još otkako je Robert Altman snimio svoj zadnji film. Ipak, realno bi vjerojatno bilo gađati negdje po sredini između Timesove i Telegraphove procjene.
Izbavitelji
(Brad Bird, 2004.) Na ključnom, 42. mjestu Timesove te na čak 3. mjestu Telegraphove liste, još jedan superherojski film, ovog puta malo drugačijeg pogleda: Pixarovi prisilno umirovljeni superjunaci sa, za Amerikance, neobično subverzivnom porukom: “ako su svi posebni, nitko nije poseban”.
No, ovo je doista ispao prilično poseban superherojski film, dodatno približen hrvatskoj publici sjajnom lokalizacijom. A to što je i ovdje – kao i na drugim mjestima u novijem američkom SF-u – na vidjelo izašla i nostalgija za polovicom 20. stoljeća, Pixarovcima smo to možda bili spremniji oprostiti nego drugima.
***
Pomalo u zagradi, jer se ne radi o fikciji, spominjemo da su oba popisa uključila i dokumentarac Nezgodna istina Davisa Guggenheima iz 2006. godine. Možda nekome jest čudno što smo dokumentarni film (kako su rekli i u Timesu i u Telegraphu, zapravo malo uljepšanu Power-Point prezentaciju) uvrstili među spekulativne filmove, no to znači da je bar dvije godine (‘06. i ‘07.) proveo na pustom otoku i uspio izbjeći cijelu priču.
Toliko o poklapanjima. Među nepoklopljenima, Times je odabrao još 28 Dana poslije Dannyja Boylea iz 2002., kao zombije koji su pokrenuli 21.-stoljetni val zombija; Kuću letećih bodeža Zhanga Yimoua iz 2004., kojoj ne treba komentara; Sirotište Juana Antonija Byone iz 2007., još jedan punokrvan španjolski horor; Čudovišta iz ormara, Pixarov proizvod iz 2001. koji smo doista svi voljeli; te Minority Report Stevena Spielberga iz 2002., nedvojbeno najčišći SF od svega što smo do sad spomenuli. Što je vjerojatno dobro, iako je malo tko u esefičnoj zajednici bio doista zadovoljan ovim filmom, između ostaloga i zato što je preokrenuo poantu Dickova izvornika. No dobro, navikli smo valjda na to da su ekranizacije Dicka uglavnom katastrofalne.
Telegraph je, pak, na samo začelje svoje liste stavio Avatar Jamesa Camerona, i to praktički na neviđeno, tvrdeći da već nakon što su vidjeli 15 minuta smatraju kako će taj film promijeniti način razmišljanja o filmovima. Tu su još bili i Shrek Andrewa Adamsona iz 2001., koji doista zaslužuje neko mjesto, ako ništa drugo onda zato što jest iskoračio iz prethodnih okvira animiranih bajki; pa Spiderman Sama Raimija iz 2002., iz nepoznatih razloga; Wall-E Andrewa Stantona iz 2008., kao robotska romansa koja može posramiti i mnoge ljudske; District 9 Neilla Blomkampa iz 2009., čemu se još uvijek načuđujemo; Pirati s Kariba Gorea Verbinskog iz 2003., kojeg brojimo među spekulativne jer se ipak cijeli vrti oko magije; Harry Potter i kamen mudraca Chrisa Columbusa iz 2001. kao “ne najbolji, ali prvi”, te Star Trek rebljuć J. J. Abramsa iz 2009. zbog “osvježavajućih neznanaca”.
Dakle, osim deset filmova u kojima se slažu, Times je uvrstio još 5 spekulativnih filmova, a Telegraph još 8, što dovodi prisutnost spekulativnog elementa negdje oko 16%, nešto više nego što je to bio slučaj s knjigama. Nije to baš neko veliko iznenađenje – SF se, kao i drugi žanrovski uradci, već odavno uspio progurati dublje u srednjestrujaški film nego u književnost.
S druge strane, istina je isto tako i da bi nam popis, kad bismo se ograničili na strogu znanstvenu fantastiku, spao na samo 2-3 filma, od čega bar jedan animirani. Je li to znak da filmska kritika, kao i književna, lakše guta frajere u smiješnim kostimima nego nešto bliže “pravoj” znanstvenoj fantastici, ili je stvar samo u tome što nam proteklo desetljeće doista i nije dalo ni jedan SF film koji bi bio i dobar i igrani istovremeno, drugo je pitanje.
Tagovi:
28 Dana poslije, Avanture male Chihiro, Avatar, Batman, Čudovišta iz ormara, District 9, Djeca čovječanstva, Donnie Darko, fantasy, film, Filmovi, Gospodar prstenova: Povratak kralja, Harry Potter i kamen mudraca, horor, Izbavitelji, Kuća letećih bodeža, Let the Right One In, LOTR, Minority report, Nezgodna istina, Panov labirint, Pirati s Kariba, SF, Shaun of the Dead, Shrek, Sirotište, Spiderman, Star Trek, Vitez tame, Vječni sjaj nepobjedivog uma, Wall-EPovezane vijesti:
O autoru:
