Top 10 najboljih i najgorih SF filmova proteklog desetljeća #2

Uskoro završava 2009. godina, a s njom i naša nagradna igra, no i ova su dva dana sasvim dovoljna da se uključite, pošaljete svoju top listu i osvojite neku od nagrada za koje su se pobrinuli naši divni sponzori – Algoritam, Novela media, Plan B i Zagrebačka naklada. Danas nastavljamo objavljivati top liste koje ste nam do sada poslali i ponovo smo kod dobrih i loših filmova. Top liste dobrih filmova poslali su Danijel i Ivan, a ono najgore je okupio Kristian …

Top 10 najboljih filmova desetljeća (1)

1. District 9 (2009.) – Napokon dobar SF bez dlake na jeziku, o kome će se dugo pričati. Južna Afrika idealno je mjesto svojevrsnoj kritici rasizmu. Zanimljiva priča, nepoznati ali solidni glumci i besprijekorna produkcija. Malo remek djelo.
2. Panov labirint (El laberinto del fauno, 2006.) – Bajkovita i očaravajuća priča o ratu, ljubavi, mržnji i smrti odvodi nas daleko u svijet mašte. Realnost i mašta nikad u filmu nisu bile tako dobro spojene. Guillermo del Toro fantasy je povezao sa krutom realnošću i stvorio vizualno remek djelo.
3. Children of Men (2006.) – Realan prikaz mračne budućnosti. Kao da su Irak i Afganistan pretočeni u filmski prikaz brutalne borbe čovječanstva protiv samog sebe. Glavni glumac (Clive Owen) besprijekorno nosi težinu priče i ostavlja nas bez daha do kraja.
4. 28 Days Later (2002.) – Film za pamćenje. Nijedan drugi film nije blisku budućnost prikazao na ovako strašan način. Brutalan, direktan i snažan film koji je iznjedrio i još jedan prilično dobar nastavak.
5. Watchmen (2009.) +
6. Sin City (2005.)
   Prikaz superjunaka na poseban i jedinstven način. Nikad strip nije vizualno toliko dobro pretočen na filmsko platno. I dok se Sin City opasno približio crtanom predlošku korištenjem crno bijele tehnike i oponašanjem crteža, Watchmen je sve adute bacio na specijalne efekte koji oduševljavaju. Oba filma pokazuju koliko je velik utjecaj stripa na filmsku umjetnost. Nakon gledanja poželimo više takvih filmova.
7. Equilibrium (2002.) – Nezasluženo zapostavljen kad nabrajamo najbolje SF filmove. Glumačka ekipa oduševljava, a film i nakon višekratnog gledanja ne dosađuje. Ovako izgleda dobar SF na velikom platnu. Bravo!
8. Minority Report (2002.) – Kritike su bile šarolike, a publika podijeljena. Činjenica je da film vizualno oduševljava, a Tom Cruise je odradio svoj posao i više nego dobro. Kratku priču P. K. Dicka nije lako pretočiti na platno, ali Spielberg je ponovno dokazao da je jedan od najboljih.
9. Pitch Black (2000.) – Obavezna lektira za sve ljubitelje SF-a. Mali film velikog potencijala osvojio je publiku i proslavio Vina Diesela. Još od Aliena nismo se toliko preplašili vanzemaljaca.
10. Red planet (2000.) – U vrijeme histerije oko NASA-inog osvajanja Marsa nastalo je nekoliko filmova. Najbolji od njih svakako je Red Planet. Dobra svemirska, akcijska razbibriga, osvojila je srca publike i uz dobru glumačku ekipu upisala se u anale SF-a.

Mnogo se filmova moglo se staviti na popis (Final fantasy, I Robot, Moon, Blindess i Pandorum – koji su nepravedno podvrgnuti oštrim kritikama), ali ovih 10 po meni je najbolje što smo gledali zadnjih 10 godina.

(Danijel)

Top 10 najboljih filmova desetljeća (2)

1. Children of men – ponekad nema osjećaja, ponekad to su cigarete i ljudi preko stola, priče … o tome tko je u filmu bio dobar a tko nije, osmijesi u pratnji povišenih tonova, a ponekad sve nabrajanje zapravo ni ne uđe kroz ta vrata. Ostane samo san, znamo, samo san, ali vidimo ga oko sebe. U javi. I počnemo osjećati strah.
2. Nochnoi dozor – Lukayenkova je prednost u ignoriranju niza. Priznajem da je zgodno ako se lovac na vampire zove Sarah, a vampirica Kate, no opet tako se samo lakše plovi nizvodno. Ova je adaptacija istoimene knjige jedinstvena. I na prvi pogled postavlja pitanje vremena da pogledamo istu scenu opet.
3. District 9 – Kvaliteta i kvantiteta nisu sukladni, neke kutove filma prikazuje samo manja dvorana. I iako neke želje tad postaju obojene prezirom mainstreama, normalnog, ne umanjuje vrijednost iznimnog filma.
4. V for Vendetta – Što se tiče akcijskih scena, V usamljen ulazi u izbor najdojmljivije takve scene. Postoji razlog zašto je malo potrebno da bi ljudi nastavili vjerovati da će jednom osvanuti prvi sretan dan. I da budućnost postoji.
5. Wall-E – I mali robot ima emocije. Asimov i Robin Williams nemaju veze s ovim, no ljubav nikad nije prikazana ovako čisto, iskreno i nesputano. Ustrajnost i rad postaju background glazba niknuća jedne, privremeno usamljene, biljke a Wally … pardon … Wall-E, naš najbolji prijatelj.
6. A.I. – Spoj elektronike i života, današnjeg čovjeka tjera da si postavi pitanje vidi li razliku. Je li alternativa, evolucija zapravo nadmašila gospodara koji tvrdoglavo odbija ustupiti prijestolje prednosti?
7. Star Trek – Bitne mane se pronalaze u detaljima koji se mogu danas činiti sasvim razumljivi, no opet, u budućnosti nikako, nema teorije da će stvarnost tako izgledati. No opet, kako će izgledati budućnost …? Jesam li u krivu …?
8. Iron Man – Hit nad hitovima. Nad hitovima. Ima me od onog trenutka kad je prvi put sletio u 0.002 sekunde. Što volim hitove …
9. Planet Terror – Hommage talentu, no izvitoperenje scene ponekad može služiti nečemu drugome osim samom sebi.
10. Donnie Darko – Uvijek će tražiti reprizu.

(Ivan)

Izrazito osoban vodič koz najgori SF zadnjih godina

Koliko se sjećam onih maltretiranja s računanjem vremena na ploči kod profesorice Grahovac u osnovnoj školi, 2000. godina nije mogla biti dio ovog desetljeća. Ok, računajući od 2000. do kraja ove godine brojka jest deset, ali rekla bi stara Graha – sjedi, jedan! U čast staroj umirovljenoj profesorici neću navesti deset već devet filmova i to prema kriteriju “neugodnog osjećaja”. Nije li sviđanje i ne sviđanje previše subjektivno da bi o svom ukusu govorili kao dobrom ili lošem? Eto zato jednog malog egoističnog pregleda, kratke povijesti mene, kroz par SF uradaka prošlih devet godina.

1. A. I. (2001.) – Vjerovali ili ne, ovaj poprilično kultni film pogledao sam tek ove godine kada ga je prikazivala jedna naša televizija. Iskreno, i ne bih ga gledao dulje od deset minuta da me žena nije srcedrapateljski tlačila, pa to ti je “legendarno”, “ajme, jadan” i ostatkom bla, bla i njah, njah fraza … Općeniti motiv umjetne inteligencije je sasvim OK, no provedba kroz film kroz ulogu Haleyja Joela Osmenta, osobno najomraženijeg djeteta glumca, izazivala mi je gubitak apetita. OK, cure vole slatke dečkiće, pa prihvaćam volju ženinu.
2. Man in Black II (2002.) – Totalno vruće ljeto, kakva su uostalom bila sva novomilenijska. Gledajte, danas da nešto popijem, popušim, vjerojatno bi sve bilo OK. Ovako, bilo je to samo – ja i on – znojni u pustom kinu – na nečem što mi je izazivalo smijeh s deset godina. Bilo je to vrijeme kada sam kontemplirao Štulića, okrutan socrealizam, a ne nekakavu moderniju trash verziju Ghost Bustersa koji su mi pasali s osam godina.
3. Terminator III (2003.) – Opet s istim frendom u kinu. Trebam li dalje? Ovo pripada onim filmovima koji se gledaju samo zato jer se započeto moralo završiti. Bio sam tada strašno nesretno zaljubljen u jednu curu (da, dragi moji čitatelji 2025., bilo je to vrijeme veza cura-dečko) i znam da sam stalno gledao jel’ ona tamo negdje sa svojim momkom. No u dahu sam vidio da je na kraju eksplodirala atomska. Ajde, bar jednom otkucavajući sat nije zaustavljen u zadnjoj sekundi.
4. The Day After Tomorow (2004.) Prva godina faksa. Genijalna godina, i super mi je bio film. I kako je završio na ovoj listi? Došao je ADSL, gledao sam bjesomučno South Park, te naletio na parodiju ovog filma. Čemu objašnjavati.
5. The Island (2005). -  Ovo stvorenje mi je pak bilo genijalano. Tu je ni krivo ni dužno. Nisam ga gledao te godine, već nedavno. Kako sam morao prespavati kod jedne starije tete u Bujama, u kući bez grijanja, na temperaturi od nekih 10 stupnjeva, u nikada grijanom prostoru (!) zbog hladnoće cijelu noć doslovno oka nisam sklopio, a The Island mi je muke kratio! Film super, doživljaj nula. Doslovno.
6. Children of Men (2006.) – Na ovo se, pak, mogu paliti samo neki hipiji, a njih, jako dobro znamo, svaki štovatelj Erica Cartmana ne voli. Ajd’, fora je dok jedna od imigrantica zatvorenih u kavezu jeca na hrvatskom.
7. Meet The Robinsons (2007.) – Nije ispao dobro jer sam ga silno jako čekao. Nemam pojma zašto, no volim gledati animirani futurizam. Kada sam napokon pogledao film, shvatio sam da je riječ o nečem totalno infantilnom s esktremno glupim završetkom. Neriješivi temporalni paradoksi. Za djecu, ne za odrasle.
8. The Day The Earth Stood Still (2008.) – Suđe je bilo neoprano par dana. Stavim si ovaj film nek mi vrijeme krati. I onda me presječe scena sa znanstvenikom kada Keanu nobelovcu iznebuha riješi formulu na ploči, a ovaj ga uvjerava da će se ljudi promjeniti ako baš treba. Sranje, nestalo mi sapuna!
9. 2012 (2009.) – U realnom svijetu kiša je vani pljuštala. A ovi tri puta uzlijeću avionom u zadnji tren uspjevajući se spasiti. Meteoropatija mi južini unatoč nije zadala takve probleme.

(Kristian)

Tagovi:

Povezane vijesti:

• Top 10 najboljih i najgorih SF filmova proteklog desetljeća
• Filmovi koji su obilježili proteklo desetljeće
• Top 10 najboljih i najiritantnijih SF likova desetljeća
• Top 10 SF filmova koji su se mogli snimiti u Hrvatskoj
• Dodijeljene nagrade Locus i Saturn

O autoru:

Irena Rašeta (Ire) je vlasnica i glavna urednica NOSF-a, stalna suradnica u magazinu Plan B i autorica zbirke priča Cabrón. Aktivna je članica zagrebačkog društva ljubitelja znanstvene fantastike SFera te organizatorica SFeraKonskog programa. Twitter | Facebook | Blog