Kerfufla

Zadnjih se dana i tjedana u globalnom fandomu naveliko priča o fanfictionu. Jel’ okej, jel’ nije okej, zašto nije okej i tako dalje. Pokrenute su mnoge žučne rasprave, pisci su se raspisali, a sukus svega, sa svojim komentarom i osvrtom na domaću SF scenu te na hrvatski Zakon o autorskim pravima, donosi nam Milena Benini …

OK, priznajem: jedan od glavnih razloga za pisanje ovog posta jest moja nekontrolirana ljubav prema riječi kerfuffle. Nekako mi je strašno slatka i nisam mogla odoljeti potrebi da je ne kroatiziram – uostalom, priznajte i sami, pokušajte je izgovoriti tako pohvraćenu: kerfufle. Zar se ne osjećate odmah malo bolje?

No, sasvim ozbiljno govoreći, povod za pisanje jest prilično zanimljiva kerfufla¹ koja se od prošlog tjedna razvlači po internetu, a tiče se fanfictiona. Sve je, naime, počelo kad je spisateljica Diana Gabaldon, inače autorica silno uspješne serije Outlander, na svome blogu objavila post o tome kako je fanfiction jedna grozna i užasna stvar. Ne trudite se guglati – zbog daljnjeg razvoja situacije, Gabaldon je na kraju sve skupa izbrisala. No kako internet poštuje zakon o neuništivosti informacije², glavni citat preživio je na puno mjesta:

Mislim da je to [fanfic] nemoralno, znam da je nezakonito i dođe mi da povratim kad god naiđem na nešto od toga što uključuje moje likove.

Nije Gabaldon ni prva ni posljednja autorica koja ne voli ni vidjeti ni razmišljati o fanfictionu sa svojim likovima. Za većinu njih, ukoliko bar donekle pristojno iznesu svoj zahtjev da im se likove ne dira, to i nije neki problem. U slučaju Gabaldon, situacija se dodatno pogoršala iz više razloga: kao prvo, njen zahtjev nije bio iznesen ni malo pristojno; kao drugo, Gabaldon je već prije usporedila fanfic s “prodavanjem vlastite djece u ropstvo” (to se – još – nije sjetila izbrisati, slobodno kliknite), pa su se fanficceri našli – zapanjujuće! – malo uvrijeđenima; kao treće, autorica se žalila na to što je puno fanfica seksualne prirode: ovo možda djeluje bar donekle razumljivo, no ako ste čitali bilo koju knjigu iz njene serije, shvatit ćete da je ridikulozno³; a kao četvrto, budući da su obožavatelji njene serije i pratitelji njenog bloga uglavnom ljudi izvan SFF-fandoma, jako puno početnih reakcija na njen post bilo je tipa “nemam pojma što je taj fun-fik, ali očito da se time mogu baviti samo potpuno zaostali/perverzni/užasavajući primjerci ljudskog roda”.

Posebno je smiješan bio “savjet” fanficcerima: ako želite biti “pravi” pisac, trebate svojem fanfic djelu otpiliti serijske brojeve: napišite fanfic, pa onda zamijenite imena junaka iz postojećeg djela nekim novim imenima. Jer, naravno, znatno je bolje napisati priču o tome kako je Duke Skyscraper odrastao na farmi na malom planetu Beduini i postao Nedaj-vitez nego priznati da pišete fanfic.

Hijerarhija geekova (klikni na sliku za veći prikaz)

Konačno, kao šlag na kraju, Gabaldon je cijelu stvar pokrenula jer je dobila molbu za odobrenje od fanfic autorice koja je htjela jednu Outlander-fanfic priču prodati na dobrotvornoj aukciji kako bi se platilo troškove liječenja fanficcerici koja boluje od raka.

Ne moram ni pričati kako se cijela stvar razvijala dalje. Koga zanima, pregled događanja s prilično suvislim timelineom može pogledati na nezamjenjivom Fandom Wanku. Sve zajedno ne bi bilo posebno uzbudljivo da nije potaklo tako mnogo drugih autora da počnu iznositi svoje mišljenje o fanficu. Ne osobito iznenađujuće, ljudi kao što su Cory Doctorow, Charlie Stross ili John Scalzi iznijeli su svoja mišljenja, uvelike suprotna onome koje je iznijela Gabaldon.

S druge strane, u velikoj mjeri slično Gabaldon, G.R.R. Martin (i inače poznat po tome što mu inicijali nisu slučajno takvi kakvi jesu) se vrlo oštro suprotstavio fanficu, no to je bilo dodatno zabavno jer je u svome postu iznio nekoliko debelih faktografskih pogrešaka. Jedna od njih bila je brkanje copyrighta s trademarkom po američkim zakonima⁴. I onda je meni palo na pamet pogledati kako stvari s fanficom i zakonima stoje u Hrvata. Europski su zakoni, naime, i inače često drugačiji od američkih, a naši još i nisu svi do kraja usklađeni s EU propisima, pa me naprosto zanimalo do koje mjere stoji, ili može stajati, koncept po kojem bi fanfic bio ilegalan kod nas.

Dakle, za vašu zabavu, i uz debelu napomenu da ja nisam odvjetnica i da svoje tumačenje baziram na posve laičkom čitanju odgovarajućeg propisa: zakonski status fanfica u Hrvatskoj.

Odgovarajući propis je, u našem slučaju, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. U njegovom članku 94 stoji:

Dopuštena je prerada autorskog djela u parodiju u mjeri koja je potrebna za njen smisao, kao i karikaturu, a uz navođenje djela koje se prerađuje i njegovog autora.

Dakle, ako ste napisali parodiju na neko djelo, sigurni ste. Vaši Izvršitelji nauma Krušvarovog zaštićeni su našim zakonom, pod uvjetom da ste negdje naveli djelo koje ste preradili i njegovog autora⁵ .

S druge strane, ako nije u pitanju parodija, možda ste u nevolji. U članku 189, paragrafu (1), naime, stoji da će se novčanom kaznom od 5 do 50 tisuća kuna kazniti pravna osoba ako:

1. bez odobrenja autora prvi put objavi ili prije objave otkrije javnosti sadržaj ili opis autorskog djela, ili se bez naznačivanja autora, osim ako je autor u pisanom obliku izjavio da ne želi biti naveden ili ako način javnog korištenja onemogućava navođenje autora, koristi autorskim djelom, ili bez odobrenja autora deformira, sakati ili na bilo koji drugi način izmijeni autorsko djelo, ili se njime koristi na način koji bi ugrožava ili bi mogao ugroziti čast ili ugled autora (članak 14.-16.)

Dakle, moglo bi se argumentirati da bi fanfic mogao potpadati pod “deformiranje, sakaćenje ili bilo kakvu drugu izmjenu” autorskog djela, osobito ako je to izvedeno “na način koji bi ugrožava (sic! – izvor su Narodne novine) ili bi mogao ugroziti čast ili ugled autora”. Drugim riječima, ako napišete Izvršitelje ovrhe Gospodnje i gospodin Z. K.⁶ zaključi da je time ugrožena njegova čast ili ugled, može se buniti, pa možda i natjerati vas da platite između pet i pedeset somova kunića. Ili sto, ako se okušate u Izvršiteljima namjere Cabrónove, pa se uvrijedi i Irena Rašeta …

S druge pak strane, većina fanfica nije izmjena autorskog djela, već korištenje likova i svijeta iz postojećih autorskih djela za stvaranje novih autorskih djela. Koja su onda, pretpostaviti je, i sama zaštićena istim ovim zakonom. No za odluku o tome već bi doista bio potreban odvjetnik s iskustvom (Hm, ima li neki takav u blizini? I je li voljan upustiti se u tumačenje?) Npr., kod kuhinjskih recepata, nemoguće je zaštiti bazični sadržaj (sastojke i sl.), iako se može tužiti kad netko doslovno prenese recept, dakle uključivši tu upute, oblikovanje itd.⁷ . Nisu li i likovi, pa u krajnjoj liniji i svijet, zapravo samo sastojci određenog djela, pa kao takvi, iako proizvod nekog individualnog uma, samo informacija, dok je umjetničko djelo ono što se s tim sastojcima/informacijama učini? I koje je to djelo posve originalno? Ne moram ni povlačiti pitanje Shakespearea, koji nije izmislio priču ni za jednu svoju dramu⁸ pa ipak svi povezujemo Hamleta s njim, a ne s nekim drugim kraljevićem kojem je stric ubio oca⁹.

Naravno, sve to skupa uopće ne dolazi u pitanje ukoliko autor izvornog djela nema problema s fanficom (kao što ga nema ni Zoran Krušvar). Neki su autori, naprosto, dovoljno svjesni suštinske činjenice koja obilježava fanfiction: pišu ga (i čitaju) samo oni koji izvorno djelo ili djela toliko vole da se od njega ne žele odvojiti. Kao što glazbu najviše piratiziraju oni koji na nju ujedno najviše i troše, tako i fanfic stvaraju oni koji izvorno djelo plaćaju, besplatno reklamiraju, ponovno pročitavaju/gledaju, i onda, kad više nemaju što, uranjaju natrag u svijet koji im je toliko drag i stvaraju u njemu i s njim svoje i nove oblike.

A meni još dodatno zapelo za oko nešto što fakat nisam znala: dobijete li unaprijed uvid u sadržaj nečijeg autorskog djela i prije objave otkrijete javnosti njegov sadržaj, isto tako činite prekršaj, i isto tako možete dobiti kaznu. Dakle, čuvajte se!

Milerama

Milena Benini (Milerama) je SF spisateljica, prevoditeljica i urednica. Dobitnica je nagrada SFERA za roman Kaos i novelu McGuffin Link. Autorica je zbirke pripovjedaka Jednorog i djevica. Twitter | Facebook | Blog

More Posts - Website

1. pa da, kad smo je premjestili u hrvatski[↩]
2. da, točno ono što mislite, Kate Nepveu je sačuvala originalni post[↩]
3. hint: Outlander je time-travel romance s puno seksa![↩]
4. ukratko: trademark morate braniti, inače ga gubite; copyright možete zanemariti koliko hoćete, ne možete ga izgubiti[↩]
5. Zoran Krušvar: “Izvršitelji nauma Gospodnjeg”. Tako. Sad mi Zoran ništa ne može.[↩]
6. kojem zahvaljujem na ljubaznom dopuštenju da ga koristim kao primjer[↩]
7. ovo znam anegdotalno, ali mi je rekao čovjek koji jest odvjetnik, pa je valjda točno[↩]
8. ili jest, ali samo za jednu, ovisno od izvora kojim se služite[↩]
9. osim Disney generacije, koja vjerojatno ipak prvo pomisli na Simbu[↩]