A propos Svjetskog prvenstva …

Ako još niste sigurni o kojem se Svjetskom prvenstvu radi, vjerojatno živite u zvonu na dnu mora. Ludnicu koja je već počela je nemoguće izbjeći jer je riječ o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.¹ S obzirom da će se tijekom idućih mjesec dana, planet gotovo zaustaviti, a centar svijeta postati Južnoafrička republika, bacimo malo oko na tu zemlju i nogomet² iz SF kuta …

Suvenir iz Južne Afrike

Južnoafrička republika u mnogočemu razbija stereotip afričke države. Spada u ekonomski najjače i politički najstabilnije države Afrike i po mnogim je karakteristikama  slična Zapadnoj Europi. Razlog tome je dugogodišnja vlast bijele manjine³ kojoj je Južna Afrika bila dom, a ne kolonija. Bijelci su stoga JAR razvijali za sebe umjesto da samo crpe njena bogatstva. Pojam “za sebe” je ovdje doslovan  jer je politika apartheida potpuno onemogućila crnoj većini uživanje plodova tog napretka. Apartheid je ukinut, ali njegove posljedice se još uvijek osjećaju u mnogim aspektima života, pa tako i u SF-u.

Znanstveni razvoj ipak nije trpio, pa je JAR domovina mnogih nobelovaca i izvor mnogih znanstvenih postignuća. Cjepivo protiv žute groznice (Max Theiler, 1937.), kompjutorska tomografija (Allan McLeodCormack, 1971.), elektronska kristalografija i strukture DNA i virusa (Aaron Klug, 1968. nadalje). Vjerojatno najpoznatiji široj javnosti je Christian Barnard, koji je 1967. izveo prvu uspješnu transplataciju srca i tako postao medijska zvijezda⁴.

Osim toga Južna Afrika je i sama razvila svoj atomski program koji je rezultirao i atomskom bombom. Bombe su u međuvremenu uništene i preostao je samo mirnodopski dio programa. Južna Afrika također ima vrlo živahnu astronomsku scenu; upravo je završen najveći optički teleskop na južnoj hemisferi – Southern African Large Telescope (SALT), a trenutno se gradi i Karoo Array Telescope (MeerKAT), za kojeg se JAR nada da će biti prethodnica najvećeg radioteleskopa na svijetu, Square Kilometre Array (SKA).

Prvijenac Lauren Beukes; Moxyland (2008)

Bilo bi logično očekivati da će se ovakav znanstveni razvoj odraziti i na žanr, no SF-u je išlo malo teže. Iako je prva SF priča južnoafričkog autora bila objavljena još 1924. godine, dvije godine prije Huga Gernsbacka i časopisa Amazing Stories, u drugoj polovici stoljeća scena je ograničena. Društveno-politička situacija više potiče realizam, crnim piscima su djela često cenzurirana i zabranjivana, a objavljeni romani bliski SF-u umjesto afričkih tema najčešće prate klasične teme karakteristične za anglosaksonsku scenu.

Nakon ukidanja apartheida, u državi koja ima veliki broj niskoobrazovanih, SF ima niži prioritet. No, od devedesetih naovamo izlazi sve veći broj boljih naslova i udio “lokalnih” tema raste. Uz to, počinje se pisati i na drugih 9 službenih jezika osim engleskog i afrikaansa pa i tu možemo očekivati dosta zanimljivih radova. Od magijskog realizma Zakesa Mde, pa do cyberpunka Lauren Beukes, južnoafrička scena dobija na zamahu i širinom tema i kvalitetom.

Za detaljniji pregled ćemo vas uputiti na južnoafričkog  pisca Nicka Wooda⁵ i njegov esej o povijesnom razvoju SF-a u Južnoafričkoj republici, a na njegovim stranicama možete pronaći i druge tekstove vezane uz afrički SF.

A fandom? Sve je navodno počelo sa Reef SF klubom još prije Drugog svjetskog rata,  dok se 50-ih se pojavio Witwatersrand SF Society, ali ta društva nisu potrajala. U Johanessburgu od 1969. djeluje Science Fiction South Africa (SFSA),  vrlo živahno društvance koje održava redovne (mini) konvencije, predavanja,  književne i filmske večeri, pa ako se pojavite u Johannesburgu, javite im se. SFSA također dodijeljuje nagradu Nova i izdaje svoj fanzin Probe, koji je dogurao do više od 140 brojeva.⁶ Arhiva fanzina bi uskoro trebala biti objavljena, a mi smo u međuvremenu pronašli brojeve 132 i par novijih.

SFSA u konstruktivnoj raspravi

Osim toga, tu je još i HorrorFest, južnoafrički festival horror filma koji ulazi u svoju 6. godinu i na kojem se osim klasika i profesionalnih filmova prikazuju i kratki filmovi domaćih autora⁷, a ove godine se pojavio i Celludroid, festival SF, anime i fantasy filma.  Čini se da prasak koji je na međunarodnoj scenu izazvao Neil Blomkamp s filmom District 9, još uvijek odjekuje Južnom Afrikom i da će se vjerojatno pojaviti i neki novi naslovi.

U međuvremenu, vuvuzele trešte, navijači su u transu i sve stoji dok se igra nogomet.  Eh da, kakve veze ima nogomet sa SF-om? O tome ćemo u nastavku…

... a onda dupli pas preko centra, pa dodaš loptu na lijevo krilo!

Xaotix

Mirko Karas je zamjenik glavne urednice NOSF-a, pisac u pokušaju, obožavatelj svih sportova na vodi u bilo kojem agregatnom stanju i potpredsjednik društva SFera. Ne piše blog, ne voli Twitter, a Facebook još manje.

Web/Blog - Svi postovi

1. Ako još uvijek nemate pojma o čemu se radi, dobrodošli u našu paralelnu stvarnost.[↩]
2. Za čitatelja iz paralelne stvarnosti, riječ je o onoj igri gdje 22 čovjeka po livadi natjeravaju loptu, a oko livade se gura i tisućama puta više ljudi. U Hrvatskoj je obično više ljudi na terenu negoli oko njega.[↩]
3. Bijelce u JAR-u možemo smatrati domicilnom skupinom koja je prisutna preko 200 godina[↩]
4. I nije dobio Nobela, vjerojatno većim dijelom i zbog toga što je bio Južnoafrikanac. Ironija je što je Barnard bio javni protivnik apartheida.[↩]
5. ako vas zanima kako piše, Infinity Plus je objavio njegovu priču African Shadows[↩]
6. Svaka sličnost sa SFerom je slučajna![↩]
7. Svaka sličnost s Trash Film Festivalom je slučajna![↩]