Čovjek, Zemlja, svemir i ostalo

Kakvo mjesto ima Čovjek u Svemiru? To pitanje vlastitog bitka muči istog tog Čovjeka još od vremena kad je riješio problem vatre i pećine, pa je stigao razmisliti o još par sitnica. Pitanje je vjerojatno zaslužno i za razvoj religije i filozofije, a time i za razvoj same civilizacije. Po jednima, mi smo najbitniji samim svojim postojanjem. Drugi pak ukazuju na našu beznačajnost.

A ako ovo nije jedini svemir... Gdje li smo tek tada?

A u samim razmjerima svemira, mi i izgledamo beznačajni. Čovjek se praktički nije ni otisnuo sa svoje planete, niti može svjesno djelujući utjecati na promjene na njoj. Otprilike znamo gdje smo, a nismo do kraja istražili ni našu vlastiti svijet. Moglo bi se reći da smo samo putnici koji nisu niti svjesni vožnje na kojoj se nalaze. Jer, kao što je to tvrdi i ultimativni izvor znanja, Vodič kroz galaksiju za autostopere1, svemir je velik.

Space is big. You just won’t believe how vastly, hugely, mind- bogglingly big it is. I mean, you may think it’s a long way down the road to the chemist’s, but that’s just peanuts to space.

Većina ljudi teško vizualizira zaita velike ili zaista male stvari, pa se mogu poslužiti flash aplikacijom Scale of the Universe koja će im dočarati o kakvim se relacijama radi.

Još uvijek vam se ne čini da je riječ o nečem ogromnom? Istina, riječ je o eksponencionalnoj skali, pa je od kvantne pjene do cijelog vidljivog svemira moguće stići potezom miša s jednog na drugi kraj ekrana. Možda će biti lakše ako se zadržimo na linearnoj skali. Za početak ćemo se zadržati samo na Sunčevom sustavu. Ako ste u Zagebu, možete krenuti od Kožarićevog Prizemljenog Sunca u Bogovićevoj i obići ostale planete iz umjetničkog projekta Nine views Davora Preisa. Ako vam je ručni zglob u boljoj kondiciji od nogu, možete skrolati kroz sunčev sustav o Sunca do Plutona na ovom skaliranom modelu koji smo našli na Phrenopolisu.

Ako vas je ovo zagrijalo za obilazak svemira i astronomiju, nitko sretniji od nas. Obiđite zvjezdarnice i planetarije2, a na stranicama Hayden planetariuma skinite Digitalni atlas svemira i uživajte! Još detalja o relacijama u svemiru i problemima u promatranju možete naći i ovdje.

YouTube Preview Image

* * *

Kad smo već kod relacija i udaljenosti, kakva bi nam bila rodna gruda da se nalazi pod drugim tipom zvijezde, ili da je na drugoj udaljenosti od Sunca? NASA je napravila malu simulaciju i nazvala ju Extreme planet makeover, a pomoću nje možete mijenjati veličinu planete i njenu udaljenost od matične zvijezde. Rezultati znaju biti zanimljivi, iako bi sama simulacija mogla biti opširnija. U svakom slučaju, riječ je o zabavnoj distrakciji.

Za sada su vam na raspolaganju tri početne planete, Zemlja, Mars i Gliese 581-d, dok se u galeriji nalazi još desetak tipičnih planeta. Ideju o malom svijetu čija gravitacija bi nam dozvolila ogromne skokove zasada nismo realizirali. Premali svjetovi nemogu zadržati atmosferu… Prokleti zakoni fizike!

* * *

Ako se sve vrti oko Zemlje, da li ostajem Vaga u podznaku?

Zemlja se vrti oko Sunca… Ili se Sunce vrti oko Zemlje? Ovisi koga pitate. Kad se govori o tome tko vrti koga, uglavnom se spominju Ptolomejev geocentrični i Kopernikov heliocentrični sustav. Međutim, povijest je puna kompromisa. Tycho Brahe je iz raznih razloga3 bio skloniji geocentričnom sustavu, ali je naišao na problem da se taj sustav nije slagao s mjerenjima. Stoga je prilagodio Kopernikovu ideju i smjestio Zemlju u sredinu, a ostale planete ostavio da se vrte oko Sunca. Tychov sustav je u bio u upotrebi od 16. do 18. stoljeća, a kako izgleda možete vidjeti u ovom Digitalnom planetariju Piotra Kaczmareka.

Tu možete usporediti Kopernikov model s Braheovim, rotirati cijeli sustav potezanjem vanjskog prstena, mijenjati brzinu rotacije i zabavljati se iscrtavanjem putanja planeta4, a možete se pozabaviti i horoskopom. Mi smo odmah provjerili položaje planeta na bitnim datumima, poput nekih rođendana…

* * *

Dosta s tom znanosti! Dajte nam prave planetarne sustave, sa svemirskim brodovima, FTL-om, kolonijama!

Na žalost, na kartama nema mjesta za Cylonce.

OK, OK. Kako vama se sviđa 12 kolonija Kobola? Kakav god bio vaš stav o seriji Battlestar Galactica, ova karta vas neće ostaviti ravnodušnim. Dizajn će vam možda biti poznat, jer je kartu napravila ista ekipa koja je dizajnirala i kartu Versea o kojoj smo već pisali. Dobro će vam doći kad počenete gledati Battlestar Galactica: Blood & Chrome koji najavljuju za kraj 2011. Po konceptu, serija bi trebala bit ratna priča i prikazati upravo ono za čim čeznu mnogi fanovi; krvavi i bespoštedni rat ljudi i Cylonaca.

Xaotix

Mirko Karas je zamjenik glavne urednice NOSF-a, pisac u pokušaju, obožavatelj svih sportova na vodi u bilo kojem agregatnom stanju i potpredsjednik društva SFera. Ne piše blog, ne voli Twitter, a Facebook još manje.

More Posts - Website

  1. Za nabavu istog potrebno je savladati tehniku puta kroz vrijeme i, eventualno, kroz paralelene svjetove. Za sada pokušajte se našim prototipom Vodiča – Wikipedijom[]
  2. Temu sa popisom virtualnih zvjezdarnica i planetarija možete naći i na NOSF forumu.[]
  3. Lomača i ekskomunikacija znaju biti vrlo dobra motivacija![]
  4. Obratite pažnju kako često Mars završi na putanji prema Zemlji i promijeni smjer u zadnji čas…[]
Tagovi: , , , , , , ,

Povezane vijesti:


2 Comments

  1. Odličan tekst jedva čeka Battlestar Galactica: Blood & Chrome

  2. “A ako ovo nije jedini svemir… Gdje li smo tek tada?”

    - doista….fakat smo mali!
    sjajan članak!

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

GetSocial