In Memoriam: Tubb, Bleiler & Barron

Prošle godine napustio nas je, u odnosu na 2009. godinu relativno mali broj značajnih SF autora. Ovdje ćemo spomenuti trojicu ljudi koji su nas lani napustili, a čiji je značaj za SF kao literaturu obrnuto proporcionalan njihovoj popularnosti i poznavanju njihovog lika i djela kod nas; Edwina Charlesa Tubba, Everetta Franklina Bleilera, te Neila Barrona.

E.C.Tubb u mlađim danima

Edwin Charles Tubb, ponatiji kao E.C. Tubb, od milja zvan Ted, britanski je SF autor, urednik, fan i popularizator SF-a, koji je za svog života, a živio je punih 91 godinu, objavio na stotine kratkih priča i više od stotinu romana (neki kažu oko 140). Bio jedan od osnivača British Science Fiction Association (BSFA), čije ovogodišnje nominacije imate prilike čitati nešto niže, urednik časopisa, a pisao je i vesterne, krimiće i druge stvari.

Ukoliko u ruke uzmete bilo koji britanski časopis (New Worlds, Science Fantasy, SF Adventures, Nebulu ili Authentic SF) iz pedesetih ili prve polovice šedesetih, mala je vjerojatnost da nećete naići na njegovu priču, pod pravim imenom ili pod jednim od brojnih pseudonima. Prvu je priču objavio u New Worlds 1951. godine, a bio je jedan od omiljenih Carnellovih pisaca¹. Vrlo pouzdan, štancao je pristojne priče, svakog mjeseca po nekoliko, a urednici i čitatelji su ga voljeli jer nije bio loš pisac po ondašnjim mjerilima. 1956. preuzeo je uređivanje časopisa Authentic SF, glavnog konkurenta Carnellovih publikacija, a kružila je priča da je jedan broj časopisa napisao potpuno sam, uključujući i pisma čitatelja, što nije istina, no zgodno je zvučalo (napisao je samo četiri priče i nekoliko eseja, a za pisma nisam siguran). Časopis se na žalost ugasio 1957. godine, ali Tubb je nastavio pisati nesmanjenom žestinom, sve dok se Science Fantasy nije ugasio, a New Worlds prešao iz Carnellovih u ruke Michaela Moorcocka, kojemu Tubbov stil i teme nisu odgovarali. Tubb se tada prebacio na štancanje romana, posebice svog najpoznatijeg serijala, Dumarest sage, koja je dosegla brojku od 33 nastavka (napisao ih je još i pojavit će se posthumno). Sam serijal je o svemirskom avanturistu Earlu Dumarestu koji u dalekoj budućnosti iz udaljenog kuta svemira pokušava pronaći planet Zemlju, za koji neki kažu da je samo mit.

Tubbov Moonbase iz 1964.

Kod nas je od Tubba objavljena tek pokoja priča (sjećam se jedne iz Siriusa), te roman Stardeath iz 1984. Kao što to obično biva, Tubb će nezasluženo ostati zapamćen kao osrednji pisac pulp priča i suosnivač BSFA, premda je dosta njegovih kraćih stvari vrlo korektno i čitljivo i danas, a redovito su se pojavljivale i u Year’s Best antologijama tih godina, no zbog činjenice da je koristio veliki broj pseudonima, nisu sve pripisane njemu (njegova priča Precedent iz 1952. ima istu temu kao i jedna od najpoznatijih priča iz povijesti SF-a, Godwinova Hladne jednadžbe koja se pojavila 1954.). Ostaje nada da će se sada barem netko sjetiti i napraviti dostojnu Best Off zbirku, jer ona izdana od Wildside Pressa pod tim imenom iz 2005. nije ni približno dovoljno široka.

* * *

Everett F. Bleiler nije bio pisac, no bio je urednik, kritičar i poznavatelj SF-a i druge žanrovske literature. 1949. je zajedno s T.E. Diktyjem  započeo je objavljivati prvu antologiju Year’s Best SF – The Best Science Fiction Stories.² Bile su to godine knjiškog uzleta SF-a; prva antologija koja je u naslovu imala SF bila je mala džepna knjiga koju je uredio fan i urednik Donald Wollheim, a zvala se Pocket Book of SF iz 1943. Sljedeći veliki korak bile su tri velike antologije poznatog kritičara i teoretičara Groffa Conklina, Best of SF, A Treasury of SF i The Big Book of SF iz 1946., 1948. i 1950. godine, kao i izvanredna Adventures in Time and Space Raymonda Healyja i J. Francisa McComasa (kasnijeg urednika F&SF-a) iz 1946. Bilo je to vrijeme uzleta i tvrdoukoričenih SF knjiga, koje su se polako probijale na tržište, a i početak proboja malih džepnih izdanja koja su svoj vrhunac dosegla pedesetih i šezdesetih godina. Bleilerove i Diktyjeve antologije bile su, naravno, tvrdoukoričena, luksuzna izdanja, od oko 300 stranica, s relativno dobrim izborom priča. Serijal je potrajao do 1954., a tri godine je uz najbolje priče izlazila i antologija najboljih kratkih romana. Uz te antologije, Bleiler i Dikty izdali su i nekoliko nevezanih popularnih zbirki kratkih SF priča.

1955. godine, Bleiler je počeo raditi na visokoj poziciji u izdavačkoj kući Dover, te je prestao uređivati pojedinačne knjige. No, Bleiler je za žanr fantastike i SF-a još zaslužniji zbog svog bibliografskog i kritičarskog rada. Njegova knjiga The Checklist of Fantastic Literature jedna je od prvih bibliografskih knjiga u kojoj su popisane skoro sve žanrovske knjige (skoro 5000 naslova fantastike, SF-a i weirda) izašle do 1948. kad je knjiga objavljena.

Everett F. Bleiler: Science Fiction - The Gernsback years

No, tri najvažnije knjige su Science Fiction Writers iz 1982., gdje nekolicina kritičara pod Bleilerovom uredničkom palicom obrađuje tridesetak najvažnijih SF pisaca (počevši od Vernea i Wellsa), zatim Science Fiction: The Early Years, s bibliografskim i kritičkim osvrtom (uglavnom negativnim) na tisuće žanrovskih djela objavljenih prije pojave Amazinga 1926. (da, sve je to pročitao), koja su se pojavljivala u pulp časopisima poput Argosyja, Short Stories, Munsey Magazinea i sličnih , te Science Fiction: The Gernsback Years, također debelom knjižurinom u kojoj su popisana sva SF djela objavljena u časopisima između 1926. i 1935. (točno njih 1835), također s kritičkim osvrtom i opisom radnje. Još dvije vrlo zanimljive knjige su i The Guide to Supernatural Fiction i Supernatural Fiction Writers, koje su za fantasy i horror ono što su prije nabrojene za SF. Kao kuriozitet vrijedi spomenuti da je Bleiler 2006. objavio i svoj jedini roman, Firegang, koji nije bio šire dostupan.

* * *

Neil Barron umro je prošlog rujna vrlo tiho i povučeno, a za njegovu smrt SF zajednica doznala je tek početkom 2011. Barron je poznat i vrlo važan kritičar i urednik, iako je u stvari napravio samo jednu knjigu u pet izdanja. Riječ je o Anatomy of Wonder, čije se prvo izdanje pojavilo 1976. godine, a zadnje 2004., nakon kojeg se Barron potpuno povukao.

Anatomy of Wonder, 5. izdanje

Anatomy of Wonder je vjerojatno najveći i najvažniji kritičarsko-bibliografski rad kojega je znanstvena fantastika rodila. Barron je sakupio za svako izdanje vrlo odabranu grupu eksperata, koji su izabrali najvažnije knjige žanra, ispočetka svrstane u poglavlja prema razdobljima u kojima su nastala, a u zadnjem izdanju ih je 1418. Kao zanimljivost vrijedi napomenuti treće izdanje u kojem se nalazi i poglavlje posvećeno SF-u izvan Amerike, u kojemu je A.B. Nedeljković (tko ga je uopće pronašao?), iritantno loše prikazao situaciju u tadašnjoj Jugoslaviji³. Osim romana i zbirki, u raznim izdanjima nalaze se i prikazi bibliografskih, kritičkih knjiga, kao i filmskog SF-a , te stanja u američkim knjižnicama (ipak je Barron po vokaciji bio knjižničar).

Ukoliko želite imati jednu knjigu u kojoj ćete moći pročitati koje su najvažnije žanrovske knjige, onda je neko od zadnja tri izdanja Anatomy of Wonder najbolji izbor.

Zdeslav Benzon

Zdeslav Benzon je rođen i živi u Splitu, ljubitelj je SF-a od malih nogu. Ima poveliku SF biblioteku, što knjiga, što časopisa. Surađivao u Futuri (kolumna Shookbop nekoliko godina). I dalje aktivno čita, povremeno piše i o glazbi, predsjednik je zbora Splitski liječnici pjevači, ginekolog po struci. Oženjen, otac dvoje djece, a bavi se i politikom (da se ne bi ona bavila njim).

More Posts

1. John ili Ted Carnell bio je osnivač i urednik časopisa New Worlds, Science Fantasy – od trećeg broja i SF Adventures, najznačajnija figura na britanskoj poslijeratnoj SF sceni[↩]
2. Najbolje SF priče – danas ih ima četiri: Dozoisova, Strahanova, Hortonova, Hartwellova[↩]
3. Čudi me da je urednik pustio takvu katastrofu od teksta u knjigu, koji, osim što je neobjektivan, odaje dojam da ga je pisala osoba s ozbiljnim psihičkim problemima[↩]