Najbolje u 2010.

S obzirom da smo već debelo ušli u 2011., te da su već svi važniji SF časopisi pokrenuli izbor za najbolje romane, priče, ilustracije i ostalo što ima veze s izdavaštvom u 2010., red bi bio da se i mi malo osvrnemo na proteklu godinu. 2010. vjerojatno neće biti zapamćena kao pretjerano uspješna godina u povijesti SF-a, no bilo je ipak i dobrih romana, zbirki, nekoliko antologija, kao i interesantnih priča.

Započnimo s romanima

McDonald na Sferakonu

Vrlo je indikativno da je od zanimljivih žanrovskih romana objavljenih prošle godine velika većina neameričkih. Kako lani nije bilo izdanja koje bi se približilo Bacigalupijevom debiju The Windup Girl iz 2009., započet ćemo s The Dervish House Iana McDonalda, vjerojatno najboljeg britanskog SF pisca u ovom trenutku (premda je konkurencija dosta jaka). Nakon Brazila i Indije, McDonald se dohvatio Turske u bliskoj budućnosti, te vješto kombinira nanotehnologiju, prijetnju terorizma, religiju, biznis i svakodnevni život turske prijestolnice¹ u jednom od svojih najboljih romana. McDonald je uz Wolfea zasigurno najbolji stilist u žanru danas, te su sva njegova djela jednako prihvatljiva i nežanrovskoj čitateljskoj populaciji, premda je i tako kvalitetnim piscima problem izaći iz žanrovskog geta.

Prošle je godine China Mieville objavio dobar, no za one koji su navikli na njegove visoke standarde osrednji, fantazijsko-magijski roman Kraken, o londonskom podzemlju, kultovima i krađi divovske lignje iz muzeja, možda najsličniji Un Lun Dunu. Za razliku od prilično ozbiljnog City and City, ovdje se Mieville zabavljao pišući, što se vidi, i rezultat je opušteni, zanimljiv roman, koji bi nekome drugome bio i vrhunac karijere, ali za Mievilla ne vrijede isti standardi kao za većinu. Ove godine pojavit će se njegov prvi pravi SF, Embassytown, i to bi mogao biti jedan od vrhunaca 2011.

Mieville & Stross; SF & frizure

Još dva Britanca imala su prošle godine dobre romane, veteran Kulture, Iain M.Banks, sa Surface Detail, kojeg još nismo stigli pročitati, te Alastair Reynolds s pomalo za njega netipičnim Terminal World. Terminal World vjerojatno je najbliže što će se Reynolds približiti steampunku (jer popularnost steampunka mora početi opadati) i moguće je najmanje zanimljiv Reynoldsov roman do sada, premda je svijet Spearpointa (šiljka oko kojeg su naslagane ljudske naseobine, a koji probija atmosferu) prekrasno dočaran. Ono što nedostaje je velika količina “sense of wonder” kojega kod Reynoldsa inače uvijek ima u izobilju. Još jedan Brit s dobrim romanom (no i kod njega je dobro često bolje od nečijeg najboljeg) bio je Charles Stross s trećim romanom u Laundry files serijalu, Fuller Memorandum.

Ian McDonald: Dervish House

Od neameričkih pisaca vrlo dobar roman imao je i Greg Egan. Premda Zendegi nije među najboljim Eganovim ostvarenjima, jedan je od prvih koji obrađuju svijet vrlo bliske budućnosti i jako je tematikom nalik McDonaldovom The Dervish House. Radnja je smještena u Iran, te se vrti oko političkih prilika, svrgavanja islamističke vlade i razvijanja umjetne inteligencije, a u centru radnje je australski novinar koji oženi Iranku. Roman je orijentiran na ljude, a ne na tehnologiju, i ovdje, na žalost, dolaze do izražaja Eganova spisateljska ograničenja. Kod opisivanja ljudskih problema i dilema, Egan se ne izdiže iznad prosječnog pisca žanrovske literature (uključujući tu i ljubiće ili krimiće), te, premda je roman zanimljiv, imate dojam da je to moglo i puno bolje izgledati. To je posebno vidljivo kad ga usporedite s McDonaldom čiji su glavni likovi portretirani, osim s ljubavlju koje ima i kod Egana, umijećem pisanja do najsitnijih detalja, te do kraja romana imate dojam kao da ih poznajete. Ono što je snaga Eganova romana jesu uvjerljivi detalji života u Iranu, te blago pesimistički pogled na razvoj umjetne inteligencije (Usporedite s vrlo dobrom novelom Teda Chianga koju spominjemo malo kasnije).

Prošle su godine čak dva finska autora objavila izvrsne romane; Johanna Sinisalo svoj Birdbrain, kojega nismo čitali, no kojega svi važniji kritičari drže jednim od najboljih lanjskih izdanja, te Hannu Rajaniemi, Finac sa škotskom adresom, prvijenac The Quantum Thief, kojeg svi drže najboljim lanjskim debijem. O Rajaniemiu smo već pisali prije nekoliko mjeseci, te bi još samo samo napomenuli da je zaista riječ o jednim od boljih debija zadnjih godina, premda je Bacigalupijev bio bolji, a i sumnjamo da bi Rajaniemi dobio toliko publiciteta da nije dio Strossove spisateljske grupe.

Johanna Sinisalo

Među žanrovskim veteranima nove su romane lani objavili i Bujoldica (Cryoburn, još jedan nastavak sage o Milesu Vorkosiganu), Greg Bear (Hull, Zero, Three, ne baš uvjerljiv roman u duhu filma Pandorum), William Gibson (Zero History daljnji je odmak od žanrovske književnosti), te Gene Wolfe s duhovitim i zabavnim The Sorcerer’s House, fantasyjem u kojem ima čarobnjaka, vukodlaka, žena lisica, čudnih slugu i dobrog pisanja.

Posebnu pažnju trebalo bi obratiti na nekoliko novijih autora, poput Mire Grant (pseudonim mlade spisateljice Seanan McGuire) koja je romanom Feed unijela novog duha u literaturu o zombijima, Nore K. Jemisin (čija su se dva romana iz Inheritance trilogije, nakon većeg broja dobrih priča u raznim webzineima, pojavila lani), Mary Robinette Kowal, te Laviea Tidhara (čiji steampunk prvijenac Bookman ipak nije opravdao visoka očekivanja).

Kao posebnu kategoriju valja spomenuti prvijenac novog pisca Charlesa Yua, How To Live Safely in Science Fictional Universe, koji se iz pozicije mainstream pisca dohvatio SF teme. Takvi romani često bivaju popljucani od SF čitateljstva, a i u ovome, premda se radi o putovanju kroz vrijeme, Yua zanimaju neke druge stvari. Ovaj roman će biti zanimljiviji onima otvorenijeg pogleda na svijet², jer u konačnici Yu je dobar pisac.

Vrijedni spomena su i dva romana orijentirana na mlađu publiku, Bacigalupijev Ship Breaker, koji je dobio i prestižnu američku nagradu za najbolji young adult roman, te Westerfeldov Behemoth, nastavak steampunka Leviathan.

Priča po priča – zbirka

LeviathanWept

Prošle je godine bilo i manje zanimljivih autorskih zbirki i novih antologija nego 2009. godine. Među novim zbirkama vrijedi spomenuti Leviathan Wept Daniela Abrahama, čije su kratke priče zadnjih desetak godina među najboljima svake godine, Holiday M. Rickert (jedna od najzanimljivijih novijih spisateljica sa zbirkom priča o praznicima,  uglavnom horrorom), What I Didn’t See Karen Joy Fowler, Recovering Apollo 8 K.K. Rusch, Journeys Iana R. MacLeoda (jedan od najboljih pisaca kraćeg formata bez obzira na žanr), te The Green Leopard Plague Waltera Jona Williamsa, još jednog pisca koji pomalo bježi od SF-a.

Više je bilo značajnijih kompilacijskih zbirki, među kojima posebno mjesto zauzimaju The Best of Larry Niven, Selected Stories Fritza Leibera, Mirror Kingdoms, presjek karijere fantasta Petera Beaglea (The Last Unicorn), The Best of Kima Stanleyja Robinsona, Case and the Dreamer, trinaesta, zadnja knjiga sabranih priča Theodorea Sturgeona, te treća knjiga izabranih priča Poula Andersona u izdanju NESFA-e, The Saturn Game.

Godlike Machines

Od originalnih SF antologija vrijedne su spomena samo dvije (naspram barem četiri-pet u 2009.-oj). To su Godlike Machines urednika Jonathana Strahana sa šest, što izvrsnih, što jako dobrih, novela na temu Big Dumb Objecta (a i ona je koncipirana 2008., ali je zbog problema izdavača izašla tek lani), te Is Anybody Out There? urednika Nicka Geversa sa zajedničkom temom Fermijevog paradoksa.

Od fantasy i miješanih antologija vrijedi spomenuti Warriors uredničkog dvojca Dozois-Martin s pričama o ratnicima (od krimića, fantasyja, SF-a i povijesne i ratne literature), Swords and Dark Magic Jonathana Strahana i Lou Andersa (novi fantasy), te donekle Masked Loua Andersa, s pričama o superherojima, među kojima ima nekoliko zanimljih i SF-ovcima.

Sve u svemu, vrlo slabašno.

Časopisi se ne daju

Kod časopisa je situacija prošle godine bila zadovoljavajuća. Asimov’s se nakon nekoliko godina zaostajanja ponovo prometnuo u najjačeg; urednica Sheila Williams 2010. malo je hrabrije ulazila u rizike s novijim piscima, a imala je i sreće da se vratio Geoffrey Landis s dvjema izvrsnim pričama. F&SF je u svom dvomjesečnom ritmu izlaženja pomalo stagnirao, a s obzirom na malu količinu SF-a u odnosu na fantasy prati svjetske trendove. Analog pod Stanleyjem Schmidtom³ gura nepromijenjen, i davno je prošlo doba kad je Ben Bova unio u njega dašak svježine. Interzone je po svemu, a posebice izgledom, u samom vrhu kvalitete, dok je njegov sudrug, Black Static, vjerojatno najbolji horror časopis na tržištu premda za tu vrst literature nema tolikog interesa. O Realms of Fantasy već smo pisali, no važno je da je opet preživio.

Kod webzinea prošle su godine najjači bili Clarkesworld, Subterranean, Strange Horizons i Fantasy, a pojavilo se i nekoliko novih, poput Lightspeeda (kojeg uređuje bivši suurednik F&SF-a), te Daily Science Fictiona.

Priče, priče, priče

Ted Chiang

Od novela valja spomenuti i tri koje su izašle kao zasebne knjige. Mammoths of the Great Plains, pomalo zanemarene izvrsne spisateljice Eleanor Arnason, predivno je napisana alternativna povijest izmiješana s indijanskom mitologijom i bliskom budućnošću. The Lifecycle of Software Objects Teda Chianga duboka je analiza razvoja umjetne inteligencije, prilično u skladu s Eganovim projekcijama iz Zendegija. Premda nije najbolje Chiangovo ostvarenje, vrijedno je čitanja. David Moles je pisac koji se zadnjih godina svojim kvalitetnim pričama probija u sam vrh. Lani je izašla njegova novela Seven Cities of Gold, alternativna povijest, izvrsno napisana, no u maloj nakladi PS Publishinga. No, ne žalostite se, moći ćete je pročitati ove godine u Dozoisovoj The Best of 2010. negdje početkom srpnja, kao i Arnasoničinu i dvije Reedove, te izvrsnu Landisovu, možda i najbolju od svih, The Sultan of the Clouds, napisanu u duhu najboljih pulp priča. Reynoldsa i Chianga, na žalost, zbog specifičnih autorskih prava Dozois nije mogao uvrstiti u knjigu. Još dvije-tri novele koje vrijedi spomenuti su Jackie’s Boy Stevena Popkesa, The Mystery Knight Georgea R.R. Martina (iz knjige Warriors, još jedna priča iz njegovog nedovršenog serijala), te Taborin Scale Luciusa Sheparda (ponovo njegov golemi zmaj).

The Sultan of the Clouds u rujanskom Asimov'su

Od noveleta i kratkih priča, kojih je bilo previše da bismo ih većinu pojedinačno spominjali, moglo bi se izdvojiti The Things Petera Wattsa, Under the Moons of Venus Damiena Brodericka, Re-crossing the Styx Iana MacLeoda, Sleepover Alastaira Reynoldsa, In-Fall Teda Kosmatke, Flying in the Face of God Nine Allan, Libertarian Russia Michaela Swanwicka, Elegy for Young Elk Hannu Rajaniemia, The Shipmaker Aliette de Bodard, A Letter From the Emperor Steve Rasnic Tema, Stone Wall Truth Caroline Yoakim (još jedna mlada snaga), The Witch, the Tinman, the Flies Juliet Sidorove (premda nije čisti SF jest predivna priča), The Palace in the Clouds Eugene Mirabellija, Frankenstein, Frankenstein Willa McIntosha, Writers of the Future Charlesa Oberndorfa, Dr. Death vs the Vampire Aarona Schutza, Why that Crazy Old Lady… Michaela Liblinga, The Literomancer (rubni fantasy) Kena Liua, The Untied States of America Maria Milosevica, Plague Birds Jasona Sanforda….

Nova lica na sceni

Ono što je najbolje je da se u tijeku prošle godine etabliralo nekoliko mlađih pisaca, koji su definitivno budućnost žanra, poput Aliette de Bodard koja je izdala i svoj prvi roman, fantasy smješten u svijet Azteka (koji su joj trajna opsesija), Nine Allan, Jasona Sanforda (koji je dobio cijeli broj Interzonea posvećen sebi), Rachel Swirsky, Sare Genge, Alexandre Duncan, Caroline Yoachim, Gregoryja Normana Bosserta, N. Jemisin, Felicity Shoulders, Benjamina Crowella, Laviea Tidhara, Nicka Wolvena ili Michaela Alexandera.

Zato, unatoč tomu što je za SF ukupno gledajući 2010. bila recesijska godina, za budućnost žanra ne moramo se bojati.

Zdeslav Benzon

Zdeslav Benzon je rođen i živi u Splitu, ljubitelj je SF-a od malih nogu. Ima poveliku SF biblioteku, što knjiga, što časopisa. Surađivao u Futuri (kolumna Shookbop nekoliko godina). I dalje aktivno čita, povremeno piše i o glazbi, predsjednik je zbora Splitski liječnici pjevači, ginekolog po struci. Oženjen, otac dvoje djece, a bavi se i politikom (da se ne bi ona bavila njim).

More Posts

1. McDonald je dulje vrijeme boravio u Istanbulu, što je iz opisa u romanu vrlo jasno.[↩]
2. Čitajte: onima koji nisu skučeni žanrovskim poimanjem stvari.[↩]
3. Schmidtu trebaju još dvije godine na čelu Analoga da postane najdugotrajniji urednik nekog časopisa i svrgne legendarnog Campbella s tog mjesta.[↩]