In Memoriam Joanna Russ

Krajem travnja ove godine preminula je Joanna Russ, spisateljica i teoretičarka znanstvene fantastike čiji je značaj u modernom SF-u puno veći od relativno malog opusa koji je ostavila iza sebe. Ova je autorica bila devet puta nominirana za nagradu Nebula i tri puta za nagradu Hugo, a od svake je osvojila po jednu. Također, ona je jedna od rijetkih žanrovskih autora koji su nagrađivani i mainstream nagradama: 1977. primila je nagradu O. Henry koju daje američki PEN za izvanredno napisane kratke priče.

Russ je svoju prvu priču objavila 1959. godine, u časopisu F&SF, čiji je suradnik bila većinu svog spisateljskog života. Već od samog početka izražavala je snažne feminističke stavove te se borila za emancipaciju žena u do tada izrazito muškom žanru. Iako je svrstavana u novi val SF-a šezdesetih, Russ u ovom podžanru nije osobito pridonijela osim u eksperimentiranju sa stilom.

Njezina prva značajnija djela bile su priče i roman o junakinji Alyx, napisane u drugoj polovici šezdesetih. Alyx je bila prva fantasy junakinja po uzoru na žene iz stvarnog života, koja je ponešto dugovala Jirel C.L. Moore, a utjecala je i na mnoge kasnije SF spisateljice. Ovaj se lik pojavio i u nekoliko Leiberovih priča o Fafhrdu i Sivom Mišaru, a i oni u jednoj Alyxinoj. Čitatelji Siriusa sigurnoj je se sjećaju jer je jedna od priča o njoj bila je objavljena u tom časopisu. Priče variraju od fantasyja do SF-a, a 1983. godine su prikupljene u zbirci The Adventures of Alyx. Prvi roman roman Joanne Russ Picnic on Paradise bio je o istoj junakinji.

Ono po čemu će svijet znanstvene fantastike pamtiti Joannu Russ je The Female Man (1975.), roman o četiri žene iz četiri različita paralelna svijeta koje pokušavaju shvatiti bit onoga što je zapravo žena i njezina uloga. Nekako u to vrijeme, Russ je javno objavila i svoje homoseksualno opredjeljenje. Danas se taj roman smatra začetkom feminističkog pisanja u žanru, unatoč tome što je Russova i prije obrađivala sličnu tematiku  – primjerice, Nebulom nagrađena priča „When It Changed“ objavljena u Ellisonovoj antologiji Again Dangerous Visions smještena je u jedan od svjetova iz The Female Mana u kojemu su svi stanovnici žene – i tome što su se druge spisateljice poigrale rodnim ulogama(posebice LeGuinova). The Female Man bio je prva prava ‘šaka u oko’ muškoj dominaciji u žanru znanstvene fantastike.

U isto vrijeme dogodio se legendarni sukob Russove i Philipa K. Dicka oko Dickove priče „Pre-Persons“ objavljene 1974. u F&SF-u, u kojem je Russova u to vrijeme pisala kolumnu s recenzijama knjiga. „Pre-Persons“ je priča u kojoj je Dick iznio žestoke stavove protiv legalizacije pobačaja pišući o budućoj Americi u kojoj je “pobačaj” dopušten i na djeci do dobi od oko 12 godina, jer je postignut konsenzus da ljudi tek tada zapravo postaju ljudska bića. Russ je pročitavši priču napisala žestoko pismo Dicku u kojemu ga je izvrijeđala i rekla da će platiti nekoliko razbijača da ga pretuku. Dick je pak kasnije izjavio da mu je žao što se u životu drogirao, kao i zbog nekih političkih uvjerenja, ali da mu zbog te priče nije žao i nikada neće biti.

Među najbolje priče Joanne Russ zasigurno spadaju i „Useful Phrases for Tourists“, „Poor Man Beggar Man“, „The Zanzibar Cat“ koja se naslanja na legendarni fantasy roman Lud in the Mist Hope Mirlees (postoji i istoimena zbirka), zatim Hugom nagrađena novela „Souls“, priča „Bodies“ i novela What Did You Do During Revolution, Grandma?“, te posebice „The Extraordinary Voyages of Amélie Bertrand“ koja je hommage Julesu Verneu.

Veliki broj njezinih djela ponovo je objavila izdavačka kuća Women’s Press, specijalizirana za feminističku književnost, a sama Joanna je nakon osamdesetih vrlo malo toga napisala. Loše zdravlje i zasićenost spriječili su je da se posveti pisanju, a zadnju je priču objavila 1996. godine.

No, ovu nadarenu spisateljicu pamtit ćemo i kao vrsnu teoretičarku koja je za svoj rad na teoriji žanra 1988. godine osvojila nagradu Pilgrim, koju su prije nje dobili velikani akademskog proučavanja znanstvene fantastike poput Darka Suvina i Briana Aldissa. Više o njezinim razmišljanjima o feminizmu, SF-u i muškoj dominaciji u žanru te o razotkrivanju seksizma u SF-u i borbi za prava spisateljica, možete saznati u knjigama How To Supress Women’s Writing (1983.), To Write Like a Woman (1997.) i The County You Have Never Seen (2007.)

Danas je značenje Joanne Russ u svijetu SF-a zapravo nemjerljivo. Uz Samuela R: Delanya, koji je bio prvi deklarirani homoseksualac, još k tome i crnac te Toma Discha, Russova je prvo ime borbe za prava onih “drugih”, do tada potlačenih  u žanrovskoj književnosti. Njezini su eseji počeli otvarati oči širem auditoriju naviklom na nejednaki tretman žena u SF djelima i seksistički pristup kakav je vladao još od pulp doba, odnosno od samih početaka američke znanstvene fantastike. Russ nije bila aktivni član SF fandoma, što je neuobičajeno za SF autoricu, no jednom se ipak aktivno uključila: upravo je Delanyju 2006. godine preko telefona dala  intervju na jedinoj feminističkoj konvenciji znanstvene fantastike na svijetu – Wisconu.

Uz to, Russ je bila izvrsna spisateljica, stilistica i fabulistica stoga smatramo da bi roman The Female Man i  zbirke „The Zanzibar Cats“, „(Extra)ordinary People“ i „The Adventures of Alyx“ morale bi biti sastavni dio svake bolje SF biblioteke.

Zdeslav Benzon

Zdeslav Benzon je rođen i živi u Splitu, ljubitelj je SF-a od malih nogu. Ima poveliku SF biblioteku, što knjiga, što časopisa. Surađivao u Futuri (kolumna Shookbop nekoliko godina). I dalje aktivno čita, povremeno piše i o glazbi, predsjednik je zbora Splitski liječnici pjevači, ginekolog po struci. Oženjen, otac dvoje djece, a bavi se i politikom (da se ne bi ona bavila njim).

More Posts