Locus i Saturn: Žetva se nastavlja

Ljeto je i ulazimo u sezonu nagrada. Neki autori i knjige nastavljaju s bogatom žetvom, zbog drugih smo podigli obrvu, dok trećima oduševljeno čestitamo. Ima tu i starih znanaca i novih lica, pa da vidimo tko je sve ovog mjeseca omastio brk Locusom i Bramom Stokerom za pisanu riječ, te Saturnom za riječi i slike s ekrana. Možda vam popis olakša izbor knjige ili filma za plažu?

Magazin nije jedino na što se možete pretplatiti

Kraken: Mievillov krupni kalibar

Nagradu Locus još od 1971. godine dodjeljuju čitatelji magazina Locus, za najbolje knjige, priče, urednike i umjetnike u žanru. Nagrada se dodjeljuje na Science Fiction Awards Weekendu u Seattleu, ove godine održanom od 24. do 26. lipnja. Uz nagrade, proglašeni su i novi članovi Kuće slavnih (The Science Fiction Hall of Fame), Harlan Ellison, Gardner Dozois, Moebius, and Vincent Di Fate.

• Najbolji SF roman: Blackout/All Clear, Connie Willis
  
• Najbolji Fantasy roman: Kraken, China Miéville
• Najbolji prvijenac: The Hundred Thousand Kingdoms, N.K. Jemisin
• Najbolja knjiga za mlade : Ship Breaker, Paolo Bacigalupi
• Najbolja novela: The Lifecycle of Software Objects, Ted Chiang
  
• Najbolja priča: The Truth Is a Cave in he Black Mountains, Neil Gaiman
• Najbolja kratka priča: The Thing About Cassandra, Neil Gaiman
• Najbolji časopis: Asimov’s
• Najbolji izdavač: Tor
• Najbolja antologija: Warriors, George R.R. Martin & Gardner Dozois, ur.
• Najbolja zbirka: Fritz Leiber: Selected Stories, Fritz Leiber
• Najbolji urednik: Ellen Datlow
• Najbolji umjetnik: Shaun Taun
• Najbolja teorija: Robert A. Heinlein: In Dialogue with His Century: Volume 1: 1907-1948: Learning Curve, William H. Patterson, Jr.
• Najbolja knjiga o umjetnosti: Spectrum 17, Cathy & Arnie Fenner, ur.

O kakvoj je žetvi riječ? Connie Willis je za Blackout/All Clear osvojila i Nebulu, uprkos kontroverzama koje su se pojavile oko nagrađivanja dva-u-jednom romana. Tu je i China Mieville koji je  nakon prošlogodišnje nagrade za The City & The City ponovo osvojio nagradu za najbolji fantasy roman s Krakenom. Kraken nije loš, iako se nama ne čini toliko originalnim, no za potpuni sud bi ipak trebalo pročitati i ostale nomininacije u kategoriji. Po Locus ponovo dolazi i Bacigallupi, koji je prošle godine haračio s The Windup Girl, a Neila Gaimana bi nakon prošlogodišnjeg Locusa za kratku priču i dva ovogodišnja  mogli nazvati i pretplatnikom!

Kad mračnjaci biraju

Peter Straub: Dark Matter

Nagradu Bram Stoker dodjeljuje Horror Writers Association za “izvrsna dostignuća”. Na taj način se pokušava ublažiti natjecateljski karakter nagrade, a čak su i pravila takva da podržavaju izjednačenja i zajedničke nagrade. To je pomalo čudno u anglosaksonskoj kompetitivnoj klimi, no ipak je riječ o majstorima horrora. Tko bi se htio zamjeriti poznavateljima okultnog?

• Najbolje postignuće za roman:  A Dark Matter, Peter Straub
• Najbolje postignuće za prvijenac (izjednačeno): Black and Orange, Benjamin Kane Ethridge i The Castle of Los Angeles, Lisa Morton
• Najbolje postignuće za dugu fikciju: Invisible Fences, Norman Prentiss
• Najbolje postignuće za kratku fikciju: The Folding Man, R. Lansdale
• Najbolje postignuće za antologiju: Haunted Legends, Ellen Datlow  Nick Mamatas, ur.
• Najbolje postignuće za zbirku:Full Dark, No Stars, Stephen King
• Najbolje postignuće za teoriju: To Each Their Darkness, Gary A. Braunbeck
• Najbolje postignuće za zbirku poezije:Dark Matters, Bruce Boston

I ovdje je nekima žetva bila dobra. Prvijencu Lise Morton je prethodio prošlogodišnji Bram Stoker za novelu, dok je Elen Datlow dobila i kategoriju teorijskih radova i nagradu za životno djelo (a i Locus slijedećeg vikenda).

Letimični pogled na popis pokazuje zanimljivi uzorak. Svi naslovi su mračni ili spominju crninu, ukratko, po njima se ne vidi ni prst pred nosom¹. Iako je riječ o horroru, čini nam se da su malo pretjerali. Svejedno, vidljiv je trend. Želite li ozbiljno konkurirati za Stokera, pažljivo obojite naslov!

From my cold dead fangs; Vampiri se ne predaju

Saturn Award svake godine dodjeljuje Academy of Science Fiction, Fantasy & Horror Films, neprofitna i otvorena organizacija. Nagradu, slično Oscaru, dodjeljuju članovi akademije, a osnovao ju je Dr. Donald A. Reed 1972. godine, s ciljem da se skrene pozornost na žanrovske filmove koji nisu bili priznati poput mainstreama.

• Najbolji SF film: Inception
• Najbolji fantasy film: Alice in Wonderland
• Najbolji horror film: Let Me In
• Najbolji akcijski/avanturistički/thriller film: Salt
• Najbolja TV serija: Fringe
• Najbolja kablovska TV serija: Breaking Bad
• Najbolja prezentacija na TV: The Walking Dead

Dobar film, iz bilo kojeg kuta!

Cijeli popis nagrađenih možete pronaći ovdje. Iako se na popisu nominiranih i nagrađenih znaju naći i nežanrovski naslovi, Saturn je ipak uglavnom posvećen žanru. Ove je godine Inception, osim nagrade za najbolji film, Christopheru Nolanu donio i nagrade za najboljeg scenarista i režisera, a usput je pokupio i onu za najbolju muziku². Oscar mu je možda izmakao, ali se osim Saturna nakupio i ostalih nagrada publike.

Iako cijelu godinu svi trube o tome kako je vrijeme krvopija prošlo, najbolji horror je pokupio remake izvrsnog švedskog vampirskog filma Let the Right One In, a postava True Blooda je osvojila pregršt nagrada za najbolje glumce. Let Me In još nismo pogledali, no kritike su obećavajuće. Ne vjerujemo američkim remakeovima, ali možda ovaj put… Zombiji ipak polako ali sigurno teturaju naprijed. Ovo je prva nagrada za The Walking Dead, i  iduće godine očekujemo masovniji nastup. Fringe se u posljednjoj sezoni počeo opasno pjenušati, ali je i dalje dobar. Iako ponekad izgleda da se ni sami autori ne snalaze u priči, još uvijek nije postao zbunjujući čvor poput Losta. Nadamo se najboljem.

Xaotix

Mirko Karas je zamjenik glavne urednice NOSF-a, pisac u pokušaju, obožavatelj svih sportova na vodi u bilo kojem agregatnom stanju i potpredsjednik društva SFera. Ne piše blog, ne voli Twitter, a Facebook još manje.

More Posts - Website

1. To uključuje i Invisible Fences Normana Prentissa. I opet se ne vidi ništa![↩]
2. U neku ruku je pokazao i da ljetni blockbusteri ne trebaju biti praznoglava eksplozijada poput onih koje štanca Michael Bay. Slažemo se da ljetni hitovi ne trebaju biti dubokoumna djela, kao što lobiraju Bayovi obožavatelji, ali im ne bi naškodila niti mrvica radnje između dva praska…[↩]