Odletjela je sa zmajevima: Anne McCaffrey (1926.-2011.)
Posted by Milerama on 23.11.2011. in Izdvojeno, Književnost | 0 comments
U ponedjeljak, 21. 11. 2011. godine, u svome domu u Irskoj, od posljedica moždanog udara umrla je u 85. godini Anne Inez McCaffrey. Bila je velika majstorica SF-a, prva žena koja je osvojila Huga i Nebulu, te autorica prvog SFF-romana koji je dospio na Timesovu listu najprodavanijih knjiga u tvrdom omotu. Već samo ovo osiguralo bi joj trajno mjesto u povijesti spekulativne književnosti, ali Anne McCaffrey bila je još mnogo više.
Rođena 1. travnja 1926. godine, McCaffrey je djetinjstvo provela u ruralnoj Virginiji, a obrazovanje je završila na slavnom koledžu Radcliffe, stekavši diplome iz slavistike i književnosti. Također, bavila se amaterskim kazalištem i, osobito, glazbom.
Prvu je priču napisala 1952. godine. Već je ta pripovijest, Freedom of the Race, primljena s velikim pohvalama, te je čak osvojila i prvu nagradu na natječaju časopisa Science-Fiction Plus. Bez obzira na to, njen suprug, Horace Wright Johnson, podsmjehivao se njenom radu, te joj je jednom slavno rekao kako nikad neće “tim piskaranjem zaraditi dovoljno novca ni da plati telefonski račun”.
Bez obzira na to, McCaffrey je nastavila pisati, te je 1959. napisala priču Brod koji je pjevao, započevši tako jednu od tri glavne niti svoga budućeg opusa, priče o brodovima obdarenim samosviješću. U toj je priči, između ostaloga, izrazila i svoje osjećaje prema pokojnom ocu, iskazujući tako već onda još jednu osobinu njenog pisanja, izravnu povezanost s emotivnim iskustvima iz stvarnog života.
Kad su joj djeca krenula u školu, počela se ozbiljnije baviti pisanjem, i 1967. godine dovršila je svoj prvi roman, Restoree. Tumačeći kako je nastao, rekla je: “Tako su mi dojadile sve te slabašne žene koje vrište u uglu dok se njihovi dečki bore s izvanzemaljcima. Ja ne bih bila takva – ja bih bila tamo usred događanja, mašući nečim ili ih udarajući što jače mogu”.
Iste te 1967. godine, objavila je u časopisu Analog i novelu Weyr Search, započinjući tako svoj najslavniji serijal, onaj o jahačima zmajeva s Perna. Osim što je promijenila “lošu reputaciju” koju su zmajevi dotad imali, Weyr Search bio je jedan od kamena temeljaca za science fantasy, kombinaciju znanstvenofantastičnih i fantasy elemenata kojoj dugujemo cijele opuse drugih autora, pa, u konačnici, i Ratove zvijezda.
Ta je pripovijetka 1968. osvojila nagradu Hugo, pretvorivši McCaffrey tako u prvu ženu koja se dokopala te nagrade. Sljedeća priča s Perna, Dragonrider, osvojila je 1969. godine nagradu Nebula, također prvu dodijeljenu nekoj ženi.
Te dvije novele poslužile su kao osnova za prvi roman o Pernu, Dragonflight, i time zauvijek promijenile lice spekulativne fikcije. Prije McCaffrey, crte koje su dijelile znanstvenu fantastiku i fantasy bile su povučene znatno čvršće, i na posve drugim mjestima; zmajevi su, ako su se i pojavljivali, bili samo bezumna čudovišta; a zamisao o ženskom liku koji – iako današnjim čitateljicama može djelovati nedovoljno samosvojno – na svojim leđima nosi čitav roman bila je doista radikalna.
U to vrijeme, McCaffrey se rastala od svoga supruga i s djecom preselila u Irsku, gdje je nastavila raditi na serijalu Perna, stvarajuću romane Dragonquest i The White Dragon. Upravo je taj roman, kojeg je slavno ilustrirao Michael Whelan, dospio na listu uspješnica New York Timesa kao prvo znanstveno-fantastično djelo u tvrdim koricama kojem je to uspjelo. Nama se to danas možda čini zanemarivim uspjehom, no valja imati na umu kako je sedamdesetih godina SF još uvijek bio literatura “džepnih” tj. jeftinih izdanja, te je činjenica da je neki spekulativni roman ne samo “zaslužio” tvrdoukoričeno izdanje nego još i dospio na listu uspješnica, bila bitna za cijeli žanr.
Anne McCaffrey nastavila je stvarati gotovo do samog kraja života, radeći, osim na brodovima i Pernu, još i na serijalu “kristalne pjevačice”. Kad joj zdravlje više nije dopuštalo puni rad, u svoje je svjetove uvela i svoga sina Toda. Rado je komunicirala s obožavateljima, te bila osobito poznata po nesebičnoj i srdačnoj pomoći koju je pružala mladim autorima. Koliko je značila ljudima u spekulativnoj fikciji lijepo se može vidjeti iz brojnih memorijalnih komentara na blogu Johna Scalzija, no njen utjecaj nije stao samo na žanru. Kako je sinoć primijećeno na Twitteru, ljudi iz najrazličitijih područja književnosti, od akademika do onih koji se bave ljubićima ili naprosto vole čitati osjetili su potrebu pozdraviti se s jednom od velikih dama spekulativne fikcije. A možda najdirljiviji pozdrav možete pronaći na Metafilteru.
Povezane vijesti:
- 18.02.2010. -- Novi Plan B na kioscima, ali i u digitalnom izdanju
Najnovije objavljeno:
Najnoviji komentari:
NOSF@Tumblr
Imate li zanimljivih&zabavnih SF linkova, podijelite ih s nama!










